evropska-unija-zastava

EU se više ne može praviti gluha na zvukove ratnih bubnjeva


Regionalna mreža Inicijativa mladih za ljudska prava – Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo i Srbija – povodom “Non paper”-a koji je uzburkao javnost u regiji i šire podsjećaju na izreku “Ne ubij glasnika”.

Tko god da je autor spomenutog dokumenta, samo je artikulirao višestoljetne aspiracije ekstremnih nacionalista različitih nacija. U ime te politike, devedesetih su žrtvovani životi više od 130.000 ljudi, a stotine tisuća su protjerani u etničkim čišćenjima, kako bi se stvorila etnički čista sela, gradovi, teritoriji i države. Vojne, policijske i paravojne akcije ubojstava, progona, logora u cilju provođenja ove politike su pred domaćim i međunarodnim sudovima ispravno okarakterizirani kao ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, u slučaju Srebrenica: genocid.

Na Zapadnom Balkanu je teškom mukom ostvareno i održano primirje, ali nije postignut trajni mir. Najbolji dokaz ove tvrdnje je činjenica da prijedlozi sadržani u ovom “non-paper”-u cirkuliraju visokim političkim krugovima kao prijedlozi vrijedni pažnje.

Težnje za etnički čistim nacionalnim državama najvećih balkanskih naroda su početkom 2000-ih izgubile na potencijalu kada se pojavila alternativa u članstvu država u Europskoj uniji, i najtvrđi nacionalisti su mogli prihvatiti ujedinjenje pod jednom, europskom zastavom, u ekonomskom blagostanju. Riječima jednog srpskog ekstremiste – Patriotizam se ne sipa u traktor, idemo u Europu.

Nevoljnost i nesposobnost EU da integrira zemlje Zapadnog Balkana su doprinijeli dramatičnom rastu nacionalizama u našim društvima. Podrška Washingtona i nekih europskih krugova ideji razmjene teritorija između Kosova i Srbije balkanskim nacionalističkim liderima dala je prostor i podršku da maštaju dalje.

Nema potrebe da se imenuju politički lideri koji su trenutni nosioci destruktivnih ideja etnički čistih država. Bliža povijest nas uči da u svakoj od naših balkanskih država, ali i u državama EU, moguće je napraviti dramatične zaokrete od demokratskih, građanskih, europskih do ekstremno nacionalističkih ciljeva i vrijednosti i obrnuto. 

Europska unija, države članice i europski politički lideri i liderke su godinama podržavali, tolerrali ili ignorirali rastuće nacionalizme u našim društvima. Aktivne borbe protiv nacionalizama više i nema, dok jedini mehanizam koji Europa koristi je usporavanje i praktično zaustavljanje procesa EU integracija za naše države – što šteti građanima, a ne političkim elitama koje potiču i vode nacionalističke politike.

Uz sve svoje mane, “Non paper” je ponudio jedan osvježavajući i novi koncept – da Europa preuzme odgovornost i liderstvo u postizanju mira na Balkanu. U tom smislu, duh dokumenta treba sačuvati, sav tekst obrisati, i početi tekst iz početka. Bez crtanja na mapama. Granice šest država Zapadnog Balkana i Hrvatske promjenu trebaju doživjeti tek kada u okviru EU i Šengenskog prostora budu obrisane. 

To je vizija koju bi građani naših zemalja, i svi naši narodi, podržali. To je vizija koja bi obeshrabrila naše deklarativno građanski, proeuropski orijentirane političke lidere da se okrenu nacionalizmu, a neke bi možda i preobratila sa druge strane. To je vizija koja bi stvorila nove prodemokratske i proeuropske lidere.

Na godišnjicu zločina u Ahmićima i Trusini (BiH), pozivamo Europu, Europsku uniju kao instituciju koja simbolizira izgradnju mira kao koncept, da preuzme odgovornost i provede taj proces i umjesto kredibilne perspektive za članstvo omogući ekspresnu mogućnost za članstvo zapadnobalkanskih zemalja u EU.