401

Izvješće Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti Vijeća Europe za Hrvatsku: Jača govor mržnje, nacionalizam i ksenofobija. Hrvatske vlasti ne reagiraju zadovoljavajuće


Europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI) objavila je 15. svibnja 2018. izvješće petog ciklusa praćenja pojavljivanja ovih problema u Hrvatskoj. Najviše se ističe zabrinutost zbog jačanja govora mržnje, nacionalizma, rasizma, ksenofobije, homofobije, ali i nezadovoljavajućih odgovora hrvatskih vlasti na ove negativne pojave.

Inicijativa mladih za ljudska prava, kao organizacija s višegodišnjim iskustvom praćenja razine zaštite ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, sudjelovala je u konzultacijskom procesu Vijeća Europe, odnosno Komisije prilikom pripreme ovog izvještaja.

Ovu komisiju utemeljilo je Vijeće Europe kao neovisno tijelo za praćenje poštivanja ljudskih prava u područjima rasizma i nesnošljivosti. ECRI prati stanje u svakoj zemlji članici Vijeća Europe pojedinačno te izrađuje prijedloge za unaprjeđenje stanja ovisno o uočenim problemima.

Peti krug praćenja započeo je 2012. godine, a ovaj izvještaj obuhvaća razdoblje od tada do 17. prosinca 2017.

Iako ECRI uočava napredak Hrvatske po nekim pitanjima, izvještajem dominira zabrinutost Komisije, prvenstveno kad je riječ o jačanju govora mržnje u javnom diskursu, jačanju nacionalizma, rasizma, ksenofobije i homofobije, a nezadovoljavajućim je ocijenjen i odgovor hrvatskih vlasti na ove pojave.

Bilježi se povećanje broja nasilnih incidenata protiv pripadnika srpske manjine od 2012. Navedeno se pripisuje buđenju povijesnog revizionizma te reakciji na provedbu politika koje podrazumijevaju upotrebu manjinskih jezika, pa time i upotrebu ćiriličnog pisma. Također, jačanje nacionalizma potvrđuju i napadi na novinare i aktiviste za ljudska prava.

Navode se i slučajevi diskriminacije Roma, tražitelja azila i LGBT osoba, za koje je utvrđeno da ih je 68 posto ispitanih pretrpjelo neki oblik nasilja, a 8,1 posto pretrpjelo je nasilje koje je uključivalo tjelesne ozljede.

Uočen je i porast incidenata govora mržnje u javnosti, u prvom redu protiv pripadnika srpske i romske manjine. Uvišetručena politička nestabilnost proteklih godina te izostanak vanjskog pritiska prema RH nakon ulaska u Europsku uniju 2013. godine doprinijela je pojačanoj nacionalističkoj retorici u Hrvatskoj, navodi se u izvješću. Uočeno je i da govor mržnje nije ograničen na krajnje skupine, nego se događa širom političkog spektra, osobito u vrijeme izbora.

Govor mržnje prisutan je i u sportu. Spominju se zabrane i kazne Fife navijačima i sportašima zbog neprimjerenog ponašanja koje proizlazi iz nostalgije za ustaškim režimom. Naveden je i incident kada je Zdravko Mamić izjavio da homoseksualci ne mogu igrati u hrvatskoj reprezentaciji.

Posebno se izvješće ECRI-a u ovom dijelu osvrnulo na pozdrav “Za dom spremni”, čija je upotreba u porastu, a za koji se navodi da ga sudska praksa tretira kao poticanje na mržnju. Problematičnim se ističe i porast grafita kojima su meta naječšće pripadnici srpske manjine, a koji često uključuju nacističke, ustaške i druge simbole koji predstavljaju govor mržnje, kao i poruke poput “Ubij Srbina” i “Srbe na vrbe”.

Negativnim primjerom predstavljeni su i slučajevi kada neki političari pripadnike nekih nacionalnih manjina predstavljaju kao “agresore”, što dodatno povećava međuetničke napetosti iako je ECRI u svom prošlom izvješću preporučio da političari na svim stranama trebaju javno zauzeti čvrsto stajalište protiv izražavanja rasističkih stajališta.

ECRI smatra kako je govor mržnje osobito zabrinjavajuć ne samo zato što je on često prvi korak u procesu koji vodi do nasilja, nego i zbog opasnih učinaka koje ima na svoje mete i općenito na društvenu koheziju.

U izvješću se primjećuje i niz problema u odnosu prema 134,000 Srba povratnika koji imaju poteškoća u pristupu pravima, pogotovo na područjima stanovanja i zdravstvene skrbi, a u mnogim slučajevima nemaju ni pristup struji, vodi i plinu.

Preporuke koje Europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti daje u ovom izvješću uglavnom se odnose na izmjene i dopune zakona, posebno imajući u vidu Kazneni zakon i antisidskriminacijsku legislativu, povećanje ovlasti pučkog pravobranitelja, osiguranje pune neovisnosti Agencije za elektroničke medije, bolje poštovanje etičkih standarda te unaprjeđenje sustava za praćenje govora mržnje, uvođenje obvezatnog obrazovanja iz ljudskih prava kao dijela građanskog obrazovanja te suradnju vlasti s civilnim društvom.

Jedna od preporuka odnosi se upravo na veću odlučnost nositelja vlasti da osude incidente govora mržnje u javnosti te promicanje protugovora političara i visokih dužnosnika kao i apel svim političkim strankama u zemlji da osude govor mržnje te da pozovu svoje članove i sljedbenike da se suzdrže od njega.