Izvještaj s Nacionalne konferencije “Program regionalne razmjene mladih – potrebe i mogućnosti”

Zagreb, 26. svibnja 2015. godine

Nacionalna konferencija
“Program regionalne razmjene mladih – potrebe i mogućnosti”

Inicijativa mladih za ljudska prava je održala nacionalnu konferenciju pod nazivom “Program
regionalne razmjene mladih – potrebe i mogućnosti ” u Hotelu ARCOTEL Allegra u Zagrebu, u srijedu i
četvrtak, 20. i 21, svibnja 2015. godine. Konferencija je dio aktivnosti IPA projekta “Regional Youth
Exchange Association” koji za cilj ima potaknuti osnivanje Programa regionalne razmjene mladih
(školaraca i studenata) putem otvorenih konzultacija sa svim dionicima: organizacijama civilnog
društva i državnim institucijama. Projekt se provodi u partnerstvu s Franco-German Youth Office-om
koji je ogledni primjer programa razmjene mladih koji već preko 60 godina ima značajne uspjehe u
razmjenama mladih iz Njemačke i Francuske.

Na konferenciji je predstavljena ideja osnivanja Programa regionalne razmjene mladih kojeg službeno
podržavaju Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Hrvatska. Prisutni dionici, predstavnici
institucija, političkih stranka te organizacija civilnog društva raspravljali su o mogućnostima i
preprekama za razvoj navedenog Programa kroz analizu postojećih nacionalnih strategija i sličnih
programa razmjene i suradnje studenata i volontera.

Na prvom panelu pod nazivom “Analiza potreba i mogućnosti iz perspektive institucija i političkih
stranaka”, Morana Makovec iz Ministarstva socijalne politike i mladih je istaknula važnost regionalne
razmjene mladih kao i poticanje razmjena mladih u širem europskom kontekstu. Naglasila je kako već
postoje neformani razgovori i inicijative o programu regionalne suradnje, te je u tome kontekstu ova
konferencija dobrodošao prilog raspravi o formatu i sadržaju budućeg Programa. Melita Mulić (SDP),
članica Saborskog odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Odbora za vanjsku politiku,
iznijela je svoje iskustvo u raznim regionalnim inicijativama te je naglasila potrebu za jasnom
strukturom po uzoru na Višegradsku skupinu. Međutim, izrazila je skepsu uslijed velikog broja
otvorenih pitanja i manjka društvene spremnosti na ovakav tip inicijative. Ipak, zaključuje da je nužno
da Hrvatska, kao punopravna članica Europske unije, zadrži svoju prisutnost u regiji. Ivana Kordić,
predsjednica Upravnog odbora Volonterskog centra Zagreb (VCZ) te Voditeljica zagovaranja i razvoja,
izložila je iskustvo mreže volonterskih centara kao jednog od već postojećih modela prekogranične
suradnje mladih, te istaknula prepreke i izazove s kojima se susreću. Iskustvo VCZ-a govori o
kontinuiranom padu interesa za volontersku razmjenu između zemalja regije te nedostatku
institucionalne potpore i političke volje.

Drugi panel, pod nazivom “Analiza potreba i mogućnosti iz perspektive civilnog društva”, okupio je
predstavnike civilnog društva. Na panelu su sudjelovali Dražen Gečević, glavni tajnik Hrvatskog
ferijalnog i hostelskog saveza (HFHS), Gabrijela Martić, članica Upravnog odbora Mreže mladih
Hrvatske (MMH) te Marko Kovačić, viši stručni suradnik u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ). Dražen Gečević je na primjeru omladinskog turizma prikazao prednosti interkulturalne razmjene i učenja putem iskustva života u drugim sredinama. Gabrijela Martić iz MMH je iz zagovaračke pozicije svoje organizacije kontekstualizirala dugogodišnje iskustvo suradnje s organizacijama iz regije. Zaključno je iznijela pitanje političke volje, modela upravljanja, provedbe programa i zemalja koje bi sudjelovale u programu, kao polazne točke za daljnje razmatranje. Zadnji panelist, Marko Kovačić iz IDIZ-a je Programu razmjene pristupio na tri razine, ovisno o dionicima. Unatoč nominalnom podupiranju regionalnog pristupa, Kovačić je istaknuo problem nedovoljne motiviranosti politike za rješavanje regionalne politike prema mladima, te nespremnosti društva za regionalnu suradnju temeljeno na poraznim rezultatima istraživanja koja upućuju na goleme razmjere netolerancije i socijalne distance među mladima. Organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu u procesu formiranja Programa koji bi trebao biti izgrađen na temelju modela koje organizacije provode već godinama.

U daljnjim koracima će se navedeni zaključci koristiti u izradi studije izvedivosti i poslovnog plana
Programa regionalne razmjene mladih. Nakon održavanja svih nacionalnih konferencija slijedi
regionalna konferencija gdje će se uskladiti mišljenja i raspraviti preostala otvorena pitanja.

Projekt je financirala Europska unija.

Deklaracija o osnivanju Ureda za mlade

Konferencijski program

YIHR memorandum o inicijativi za Regionalni program razmjene mladih

Regionalna mreža Inicijative mladih za ljudska prava sa uredima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, na Kosovu, u Crnoj Gori i Srbiji posvećena je uspostavljanju mehanizma za međuetničku i prekograničnu razmjenu mladih u regiji Zapadnog Balkana. Inicijativa vjeruje da ovakav mehanizam trebaju osnovati i finansirati vlade Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Kosova, Makedonije i Albanije.

Zbog turbulentne prošlosti Zapadnog Balkana tijekom 20. stoljeća, a naročito nasilnog procesa raspada bivše Jugoslavije, službena suradnja među zemljama regije još uvijek nije adekvatno razvijena. Na ovu suradnju negativno utječu interesi pojedinačnih vlada, kao i manjak svijesti o regionalnoj dimenziji sličnih problema i mogućnostima za ulaganje zajedničkih napora za njihovo rješavanje. Ova situacija ima značajan utjecaj na mlade generacije. Inicijativa smatra da je važno stvoriti uvjete da se kreiraju veze među mladim poslijeratnim generacijama i da im se omogući da stiču osobno iskustavo o susjedima koje će biti oslobođeno stereotipa naslijeđenih iz službenih narativa, političkih diskursa, izvještavanja medija i obrazovnih sistema.

Od svog osnivanja 2003. godine regionalna mreža Inicijative mladih za ljudska prava provodi raznovrsne neformalne prekogranične programe među zemljama regije i programe posjeta između različitih etničkih grupa unutar jedne zemlje. Paralelno sa ovim, Inicijativa zagovara osnivanje službenih kanala komunikacije za mlade ljude na Zapadnom Balkanu. Kroz bogato iskustvo u približavanju mladih iz postkonfliktnih zemalja, Inicijativa je shvatila da su u regiji stvorene okolnosti koje otvaraju prostor za osnivanje službenih kanala za razmjene mladih.

Stoga, Inicijativa vjeruje da je u procesu uspostavljanja službenog programa razmjene mladih u regiji Zapadnog Balkana važno pratiti slijedeće kriterije:

–       Vlade kao osnivači programa: Vlade Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Kosova, Makedonije i Albanije trebaju osnovati i podržati ovaj program. Trebaju rukovoditi njegovim funkcioniranjem i održivošću. Na ovaj način vlade u regiji će pokazati da su posvećene jačanju regionalne suradnje i da su voljne preuzeti aktivnu ulogu u pronalaženju prostora u kojem mladi mogu ukloniti postojeće barijere, srušiti predrasude i stvoriti atmosferu tolerancije koja će zamjeniti ksenofobične stavove koji postoje širom regije bivše Jugoslavije.

–       Uloga civilnog društva: Izuzetno je važno da vlade u regiji budu osnivači ovog programa i da svoju posvećenost ideji regionalne suradnje među mladima pokažu kroz izdvajanje određenih financijskih sredstava koja će biti uložena u program, ali civilno društvo također treba igrati važnu ulogu u izradi mandata i osmišljavanju aktivnosti. Organizacije koje imaju bogato iskustvo u bavljenju prekograničnim programima koji uključuju mlade, kao i one koje kroz svoje aktivnosti okupljaju veliki broj mladih ljudi trebaju doprinijeti ovom procesu, naročito u početnoj fazi.

–       Omogućavanje mobilnosti tamo gdje trenutno postoje prepreke: Uloga ovog programa treba buti da inspirira mobilnost mladih i da je ojača tamo gdje je to potrebno. Poseban fokus treba biti na temi mobilnosti mladih sa Kosova i iz Bosne i Hercegovine, kao i na pronalaženju rješenja za liberailzaciju viznog sistema između ove dvije zemlje. Uz to, procedure za dobijanje viza za zemlje regije koje su članice EU trebaju biti pojednostavljene za one koji još uijvek ne mogu slobodno putovati kroz Schengen zonu. S tim u vezi, problem omogućavanja strancima da uđu u Srbiju kroz Kosovo (umesto da putuju kroz Makedoniju) treba biti riješen.

–       Otvaranje službenog sistema školstva za sudjelovanje u regionalnim razmjenama: Da bi se uključio veći broj ljudi, postigao višestruki efekt i osigurala puna podrška za različite programe koji u razmjene uključuju škole, posebnu pažnju treba posvetiti uklanjanju prepreka za suradnju između osnovnih i srednjih škola, kao i sveučilišta.

–      Osiguravanje priznavanja sveučilišnih diploma u regiji: Budući da granice u regiji Zapadnog Balkana nisu etničke i da mnogo studenata stječe sveučilišne diplome u nekoj od susjednih zemalja gdje studiraju na materinjem jeziku, važno je stvoriti mehanizme za jednostavniji proces nostrifikacije tih diploma. Opće priznavanje diploma moglo bi imati utjecaja na veću mobilnost mladih u regiji.

–       Podizanje svijesti među mladima o multiperspektivnosti povijesnih narativa na Zapadnom Balkanu: Pitanje suočavanja sa prošlošću treba igrati važnu ulogu u ovom programu i ne smije biti ignorirano. Ne treba ga primijeniti samo na programe čiji je sadržaj vezan za ovu temu, već i na druge programe koji se nužno ne odnose na nju. Sudionike programa razmjene treba inspirirati da uče o razlikama među postojećim gledištima na događaje iz prošlosti i da u ovom duhu razmišljaju. Zbog toga ovaj program zahtjeva kvalificirane ljude koji će voditi programe razmjene. Svijest o postojanju paralelnih i sukobljenih narativa može stvoriti više razumjevanja u političkom smislu među mladima u regiji.

–       Posvećenost vlada promoviranju dobrosusjedskih odnosa i zagovaranju potrebe za intenzivnijom regionalnom suradnjom: Važno je da u službenih diskursima vlada u regiji, kroz sinkronizirane aktivnosti različitih ministarstava, medija i kroz obrazovni sistem, regionalna suradnja bude istaknuta kao preduvjet za napredak i svjetljiju budućnost. Slobodu kretanja treba posebno promovirati na teritorijama gdje postoje podjele među zajednicama i gdje, uprkos nepostojanju formalnih prepreka mobilnosti, psihološke barijere sprečavaju ljude da posjete susjedne zajednice.

–       Održivost programa: Od samog početka potrebno je posvetiti posebnu pažnju održivosti projekta. Održivost treba biti osigurana kroz jasnu strategiju prikupljanja financijskih sredstava, ali i novčani doprinos vlada u regiji treba igrati važnu ulogu u operacionalizaciji regionalnih mehanizama koji će omogućiti program posjeta za mlade.

U svijetlu gorespomenutih kriterija, regionalna mreža Inicijative mladih za ljudska prava prepoznaje zajednički interes i obavezuje se da radi na uspostavljanju Regionalnog programa razmjene mladih na Zapadnom Balkanu.