Izvještaj s predavanja Hrvoja Šimičevića održanog 26. svibnja 2026. u Multimedijalnom institutu MaMa.
CIJENA ISTINE: Novinarstvo pod pritiskom
U ponedjeljak, 26. svibnja 2026. godine, u prostoru Multimedijalnog instituta MaMa u Zagrebu održano je predavanje novinara Hrvoja Šimičevića pod nazivom „Cijena istine: Novinarstvo pod pritiskom“. Događaj su organizirali Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) i Mreža antifašistkinja Zagreb (MAZ) u sklopu projekta „(Anti)fašizam jučer, a danas?“, uz podršku Grada Zagreba. Predavanje je okupilo publiku zainteresiranu za pitanja medija, demokracije i rastuće političke radikalizacije, a večer se je razvila u ozbiljnu i intenzivnu raspravu o položaju novinarstva u suvremenom društvu.
Već na samom početku Šimičević je naglasio kako se novinarstvo danas nalazi u dubokoj i višeslojnoj krizi koja se ne može promatrati odvojeno od šire političke i ekonomske situacije. Mediji, istaknuo je, nisu izolirani otok izvan društvenih odnosa moći, te se kriza novinarstva razvija paralelno s krizom demokracije, rastom društvenih nejednakosti i jačanjem autoritarnih politika.
Jedan dio predavanja bio je posvećen ekonomskom urušavanju medijskog prostora posljednjih godina. Društvene mreže i velike tehnološke kompanije preuzele su dominantnu ulogu u distribuciji informacija, dok istovremeno ostvaruju velike profite na sadržaju koji same ne proizvode. Novinarski tekstovi, istraživanja i autorski radovi danas služe kao sirovina digitalnim platformama koje zadržavaju najveći dio prihoda od oglašavanja, dok redakcije ostaju bez financijske stabilnosti i mogućnosti dugoročnog rada.
Posebno je istaknuto kako publika sve manje konzumira cjelovite tekstove i ozbiljne analize, a sve više kratke sažetke, naslove i algoritamski servirane informacije. Takva logika proizvodnje sadržaja pogoduje površnosti, senzacionalizmu i političkoj manipulaciji, dok prostor za istraživačko i kritičko novinarstvo postaje sve manji. U raspravi o mogućim regulacijama digitalnih platformi otvorilo se i pitanje financijske kompenzacije za korištenje novinarskog sadržaja. Šimičević je pritom upozorio kako postoji opasnost da eventualna sredstva ponovno završe u rukama velikih korporacija i medijskih vlasnika, umjesto kod samih novinara i autorica čiji se rad svakodnevno eksploatira.
Drugi veliki fokus predavanja odnosio se na političke pritiske kojima su mediji sve intenzivnije izloženi. Šimičević je upozorio kako su mediji u autoritarnim i krajnje desnim sustavima gotovo uvijek među prvim metama političkih obračuna. Kao jedan od najjasnijih primjera spomenut je Viktor Orbán i transformacija medijskog sustava u Mađarskoj: od postupnog preuzimanja medija i koncentracije vlasništva do otvorenog pretvaranja velikog dijela medijskog prostora u propagandni aparat vlasti. Takvi procesi, naglašeno je, ne događaju se spontano ni preko noći.
Riječ je o dugoročnim političkim strategijama koje godinama pripremaju teren za dolazak autoritarnih aktera na vlast.
Posebna pažnja posvećena je odnosu desnice prema medijima i organizacijama civilnog društva. Organizacije poput Gonga ili Centra za mirovne studije sve se češće prikazuju kao „unutarnji neprijatelji“, dok se novinare pokušava delegitimirati, diskreditirati i zastrašiti. Šimičević je upozorio da se istovremeno podrivaju i institucije koje predstavljaju temelj liberalne demokracije – sudovi, neovisne institucije i mehanizmi javne kontrole političke moći.
U tom kontekstu govorilo se i o promjeni političke komunikacije u doba društvenih mreža. Nekada su mediji imali ulogu posrednika između političkih elita i građana. Postojali su urednički standardi, profesionalni kodeksi i barem minimalni mehanizmi provjere informacija. Danas političari sve češće zaobilaze medije i izravno komuniciraju s publikom putem društvenih mreža, prostora u kojem gotovo da ne postoje pravila odgovornosti. Upravo zato društvene mreže postaju idealan alat za širenje propagande, političke manipulacije i organiziranih kampanja protiv novinara i aktivista.
Šimičević je upozorio da se virtualno nasilje sve češće prelijeva u fizički prostor. Govor mržnje i huškanje koji počinju na društvenim mrežama završavaju prijetećim grafitima, javnim prosvjedima ekstremne desnice i otvorenim zastrašivanjem novinara, manjinskih organizacija i civilnog društva. Posebno je istaknuto kako su Novosti predstavljale jednu od prvih velikih meta takvih kampanja. Kampanje protiv tog medija nisu bile usmjerene samo na novinarski rad ili uređivačku politiku, nego su vrlo često predstavljale prikriveni ili otvoreni napad na samu prisutnost srpske manjine u javnom prostoru.
Govorilo se i o društvenoj legitimaciji Thompsonovih koncerata kao simptoma šire političke promjene. Dok su mainstream mediji prije petnaestak godina o Thompsonovoj retorici i koncertima pisali s jasnom dozom kritike i distance, danas se isti fenomen često prikazuje kao prihvatljiv, pa čak i poželjan dio dominantnog nacionalnog identiteta.
Predavanje se je dotaknulo i organiziranog djelovanja konzervativnih inicijativa koje se predstavljaju kao zaštitnici „obiteljskih vrijednosti“, dok iza te retorike stoje mnogo radikalniji politički ciljevi. Spominjale su se kampanje protiv prava na pobačaj, pokušaji ograničavanja prava na razvod, represivne politike prema migrantima i kontinuirani napadi na manjinska prava. U raspravi je istaknuto kako dio tih pokreta, iako se u javnosti često predstavlja umjerenim i građanski prihvatljivim jezikom, zapravo zagovara duboko autoritarne društvene modele koji uključuju drastično ograničavanje reproduktivnih i građanskih prava žena, ukidanje ili otežavanje prava na razvod te sve brutalnije politike prema migrantima, azilantima i manjinama.
Pitanje opstanka neovisnog novinarstva nije samo profesionalno ili medijsko pitanje, nego pitanje očuvanja demokracije i mogućnosti javnog otpora autoritarnim tendencijama.
Bez kritičkih medija koji imaju kapacitet istraživati političku i ekonomsku moć, javni prostor sve se više pretvara u prostor propagande, manipulacije i organiziranog zastrašivanja.
Nakon predavanja uslijedila je iznimno sadržajna rasprava s publikom koja je otvorila dodatna pitanja o ulozi društvenih mreža u normalizaciji ekstremne desnice, političkoj pasivizaciji građana, mogućnostima otpora kroz nezavisne medije i civilno društvo, ali i o tome kako danas uopće graditi javni prostor u kojem su kritika, solidarnost i politička odgovornost još uvijek mogući. Rasprava je pokazala koliko su teme otvorene tijekom predavanja prisutne i urgentne te koliko postoji potreba za prostorima u kojima se o njima može razgovarati izvan dominantnih medijskih i političkih okvira.
-Tekst naše suradnice za program Sjećanja Petre Amalije Bachmann
Projekt (Anti)fašizam jučer, a danas? sufinancira Grad Zagreb.
