Do 1995. godine Dvor se zvao Dvor na Uni. Područje Općine Dvor 1991. godine imalo je 14.555 stanovnika u 64 naselja, stanovništvo je većinom bilo srpsko (86,5 posto), a u manjoj mjeri hrvatsko (nepunih 10 posto). Dvor je bio dio teritorija samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK) koju su 1991. godine, nakon raspada Jugoslavije, u Hrvatskoj proglasili srpski pobunjenici. Kada je 1995. u VRO Oluja razbijena RSK, 200.000 Srba izbjeglo je iz Hrvatske, a dugi konvoji automobila, autobusa i drugih vozila kretali su se putem koji je vodio kroz Dvor, a zatim preko granice na teritorij RS-a u BiH.
Među izbjeglicama je bilo i 50-ak pacijenata psihijatrijske bolnice i umirovljenika iz doma u Petrinji, a neki su patili od ozbiljnih tjelesnih i mentalnih invaliditeta. Svi oni smješteni su u osnovnu školu u Dvoru, privremeno utočište brojnih izbjeglica na putu za BiH ili Srbiju. Tijekom bitke za Dvor 8. kolovoza nešto prije 15 sati u školu je ušla grupa neidentificiranih vojnika te hladnokrvno ustrijelila preostale civile. Većina pobijenih bili su Srbi, ali barem je jedna osoba identificirana kao Hrvatica.
Put civila koji su ubijeni u školi u Dvoru počeo je u Petrinji, 4. kolovoza, nakon napada hrvatskih snaga. Autobus s 50 ljudi krenuo je put Dvora, a u pratnji bolesnika bile su dvije medicinske sestre. U dvorskoj školi ostali su najteži psihički bolesnici, nepokretne osobe s invaliditetom i oni po koje nije imao tko doći, ostalo osoblje i pokretni štićenici pobjegli su neposredno prije dolaska vojnika i masakra koji je uslijedio. Tog 8. kolovoza 1995. oko 14 sati i 30 minuta pred školu je došla patrola od dvanaestak nepoznatih vojnika. Četvorica njih prvo su bacili par ručnih bombi u školski atrij, a potom ušli unutra.
Zločinu su svjedočili pripadnici danskog bataljuna snaga UNCRO-a, tada smještenih u Dvoru, koji nisu smjeli uplitati se u sukobe i potezati oružje, osim u slučaju da su sami direktno ugroženi.
Ni državno odvjetništvo ni tužilaštvo Republike Srbije nisu uspjeli utvrditi jesu li počinitelji došli iz Hrvatske vojske ili iz Arkanovih jedinica ili iz vojske Republike Srpske ili pak iz Bosne i Hercegovine. Prvi izvještaji krivicu za masakr pripisali su Petom korpusu Armije BiH, a sumnju na Peti korpus izrazili su sami Danci. Naposljetku, BIRN-u je više hrvatskih i srpskih oficira i civila potvrdilo da 8. kolovoza u Dvoru nije bilo pripadnika Armije BiH. To potvrđuju i izvori iz hrvatskog državnog odvjetništva (DORH) i srpskog Tužilaštva za ratne zločine (TRZ).
Točan tijek događaja teško je i nemoguće konstruirati jer su žestoka sporenja hrvatske i srpske strane oko toga tko je u rano poslijepodne 8.8.1995. kontrolirao područje oko škole i kojoj strani pripadaju ubojice. Naime, hrvatska vojska u Dvor upada 7. kolovoza predvečer, presjekavši izbjegličku kolonu kod kružnog toka nedaleko od autobusnog kolodvora blizu jugozapadnog ruba grada. Tada dolazi do razmjene vatre sa srpskim vojnicima iz konvoja – za srpsku stranu kružni je tok od presudne važnosti jer njime prolazi cesta Glina-Bosanski Novi kojom srpske izbjeglice bježe iz Hrvatske. Kako bi koloni omogućili nastavak prolaska, sljedećeg jutra ostaci krajiške vojske vrše protunapad, a HV se povlači na položaje neposredno ispred Dvora. Do tu se priče preklapaju, ali dalje je nejasno pod čijom je kontrolom napadnuta škola i tko su počinitelji, odnosno čijoj strani pripadaju.
Napad na školu smatra se operacijom čišćenja bez vojne svrhe, čija je jedina svrha bio vojni teror. To se uklapa u obrazac drugih zločina koje su hrvatske snage počinile nakon Oluje. Međutim, nije jasno zašto bi hrvatske jedinice ugrozile sebe ubijanjem civila i privlačenjem pažnje dok je područje i dalje pod srpskom kontrolom. S druge strane, tijekom cijele operacije Oluja nema niti jednog potvrđenog slučaja da su srpski vojnici masakrirali srpske civile. Stoga se najčešće govori o neidentificiranim počiniteljima bez oznaka. Tako počinitelji ovog strašnog zločina nad nemoćnim i hendikepiranim civilima ne samo da nisu procesuirani, nego nije sa sigurnošću utvrđeno čak niti kojoj su vojsci pripadali i zbog čega su počinili ubojstva.
Tekst je napisala Petra Orešković, članica aktivističke mreže Inicijative mladih za ljudska prava.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
arhiva.portalnovosti.com (2011) HV bio u Dvoru na dan masakra. https://arhiva.portalnovosti.com/2011/05/hv-bio-u-dvoru-na-dan-masakra/ (pristupljeno: 5.3.2025.)
balkaninsight.com (2020) Ni nakon 25 godina masakar u Dvoru nije razjašnjen. https://balkaninsight.com/sr/2020/08/08/ni-nakon-25-godina-masakar-u-dvoru-nije-razjasnjen/ (pristupljeno: 5.3.2025.)
banija.rs (2022) Zločin u osnovnoj školi u Dvoru na Uni: Živi i mrtvi. https://banija.rs/oluja/22983-zlocin-u-osnovnoj-skoli-u-dvoru-na-uni-zivi-i-mrtvi.html (pristupljeno: 5.3.2025.)
portalnovosti.com (2020) Ubijeni i zaboravljeni. https://www.portalnovosti.com/ubijeni-i-zaboravljeni (pristupljeno: 5.3.2025.)
vijesti.hrt.hr (2020) Dvor na Uni: Obilježeno stradavanje Srba tijekom i nakon VRO Oluja. https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/dvor-na-uni-obiljezeno-stradavanje-srba-tijekom-i-nakon-vro-oluja-712801 (pristupljeno: 5.3.2025.)