Na području Dalmacije, osobito zadarskog i šibenskog zaleđa, na okupiranim područjima su od 1991. do 1993. godine pripadnici srpskih vojnih i paravojnih postrojbi počinili brojne zločine nad civilima hrvatske nacionalnosti. Na udaru su bili Škabrnja, Nadin, Zemunik Donji, Pridraga, Paljuv, Podgradina, Kruševo, Jasenice, Zaton Obrovački, Ervenik, Knin, Benkovac i još brojna druga mjesta.
Na tada okupiranom području Ervenika početkom 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi “Krajina”, grupe od tridesetak krajinskih milicionera, duže su vrijeme terorizirali nesrpsko stanovništvo. Osim pljački i paleža kuća s ciljem trajnog protjerivanja Hrvata, 18. siječnja 1992. dogodilo se strašno četverostruko ubojstvo. Na svom kućnom pragu ubijena je čitava četveročlana obitelj Čengić. Bio je to najveći zločin u tom kraju.
Za zločin u tom malom selu između Knina i Benkovca odgovorna je skupina koja je bila u osvetničkom pogonu, a ubijeni su otac Drago, majka Nevenka i njihovo dvoje malodobne djece Slobodan (11 godina) i Goran (četiri godine). Ubijen je i obiteljski pas, a kuća obitelji Čengić zatim je zapaljena, kao i domovi ostalih erveničkih Hrvata.
Okružno javno tužilaštvo Šibenik 23. listopada 1992. godine podiže optužnicu u kojoj za zločin koji je počinjen nad članovima obitelji Čengić tereti osmoricu optuženika Slobodana Kovačevića, Damira Travicu, Željka Travicu, Veljka Travicu, Nebojšu Travicu, Vuju Šašića, Vojislava Romića i Boška Kovačevića. Presudom Okružnog suda u Šibeniku od 23. travnja 1993. godine spomenuta osmorka osuđena je u odsutnosti na 15 godina zatvora. Presudom Vrhovnog suda RH od 19. kolovoza 1993. godine odbijena je žalba optuženika te je potvrđena prvostupnjska presuda šibenskog suda. Od svih pravomoćno osuđenih, zatvorsku kaznu za zločin nad članovima obitelji Čengić služio je jedino Damir Travica, drugooptuženi u navedenom sudskom postupku. Travicu je Velika Britanija izručila Hrvatskoj 11. studenog 2008. godine i s obzirom na to da nije tražio obnovu postupka, nakon što je odslužio većinu kazne, pušten je na uvjetni otpust. Usprkos postojanju osuđujuće pravomoćne presude, sedmorica osuđenih su i dalje na slobodi što predstavlja de facto amnestiju odgovornih za kazneno djelo ratnog zločina.
Tekst je napisala Petra Orešković, članica aktivističke mreže Inicijative mladih za ljudska prava
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Documenta.hr (2021) Neprocesuirani zločini 26 godina nakon VRA Oluja. https://documenta.hr/novosti/neprocesuirani-zlocini-26-godina-nakon-vra-oluja/ (pristupljeno: 2.3.2025.)
Documenta.hr (2013) Ubojstvo obitelji Čengić – ratni zločin protiv civilnog stanovništva. https://documenta.hr/novosti/ubojstvo-obitelji-cengic-ratni-zlocin-protiv-civilnog-stanovnistva/ (pristupljeno: 2.3.2025.)
Vecernji.hr (2022) Trideset godina od zločina u Erveniku: Ubijen bračni par Čengić i njihovo dvoje djece. https://www.vecernji.hr/vijesti/trideset-godina-od-zlocina-u-erveniku-ubijen-bracni-par-cengic-i-njihovo-dvoje-djece-1556088 (pristupljeno: 2.3.2025.)
