hr en

Vijesti

[Glasovi mladih] Razaranje, Aneksija, Tragedija - Mladost, Istina, Radost

Large img 9148

Zagreb, 11. rujna 2023.

Kad se spomene Domovinski rat, veliku većinu to podsjeća na nešto negativno i loše međutim, sve one dobre stvari poput antiratnog aktivizma ostale su po strani, zataškane i zaboravljene. Propaganda je čudo! Medalja ima dvije strane, a u nastavku ovog teksta možete doznati drugu stranu ratnih devedesetih, onu u kojoj su se ljudi suprotstavljali nasilju, držali se zajedno i pomagali jedni drugima. Grupa ljudi koja je odabrala mir, ostala je na marginama povijesti zato što propagandi to ne odgovara…

Rat je nasilan, oružani sukob između dviju ili više država, saveza ili većih društvenih skupina od kojih je barem jedna strana vojnički ustrojena, naoružana i opremljena. Kako bi ga se razlikovalo od drugih oblika kolektivnoga nasilja, suvremena znanost obično traži i određenu smrtonosnost događaja, a to je najčešće više od 1000 poginulih u toku sukoba.

Čovjek je veoma zanimljivo biće, teži k ljubavi, slozi, zajedništvu… - MIR, dok s druge strane, kao najlakše rješenje svakog problema uvijek odabire RAT. Nije li to malo kontradiktorno?

Novinar Chris Hedges u svom članku za New York Times What Every Person Should Know About War je odgovorio na vrlo zanimljiva pitanja o ratu. Prema njemu, od proteklih 3.400 godina, ljudi su bili u potpunom miru 268 ili samo 8% naše zabilježene povijesti.

Pored ovog poražavajućeg podatka, ima još jedan. Sjedinjene Američke Države su u cijeloj svojoj povijesti, od osnutka 1776., u miru bile svega 15 godina odnosno, u ratu 232 godine. Srećom postoji i država mira – Švedska, koja je 2014. godine proslavila 200 godina od zadnjeg rata u kojem se sudjelovala.

„Nacionalizam je tema za one do 300 evra prihoda mesečno. Njima se servira ta priča. Kada plata pređe 500 evra, onda počinje razgovor o garderobi i kafićima. Kada pređe 1.000, onda je top-tema zdrava hrana, letovanja i zimovanja, a kada se popne na više od 3.000 onda prestaje svako palamuđenje. Ljudi onda pričaju o vremenskoj prognozi i ljubavi.“


- Antonije Pušić (Rambo Amadeus)

Ratno stanje

Ukupnost odnosa koji nastaju među zaraćenim i prema neutralnim stranama, započinjanjem rata, bilo objavom rata, bilo stvarnim započinjanjem neprijateljstva. Ratno stanje prestaje s prestankom rata, u pravilu stupanjem na snagu mirovnog ugovora.

Dezerter

Vojna osoba koja samovoljno napusti postrojbu ili službu ili se ne vrati na dužnost u određenom vremenu; vojni bjegunac. Dezerterstvo može biti izraz odnosa pojedinca ili skupine prema vojnoj obvezi i ratu koji se vodi, ali može biti izazvano i psihičkim poremećajima, strahom, promidžbenim djelovanjem neprijatelja i sl. – U prenesenom smislu, dezerterom se naziva čovjek koji je napustio položaj, dužnost, stranku i sl.

Pacifizam

Protivljenje ratu i nasilju kao sredstvu rješavanja sukoba. Kao političko ili filozofsko uvjerenje, politički i društveni pokret, te i religijsko/vjersko stajalište, pazifizam osuđuje rat neovisno od njegovih razloga ili ciljeva.

Mirovni pokret

Društveni angažman s ciljem zaustavljanja specifičnog rata ili konflikta, ili općenito slanja antiratne ili mirovne poruke i često se povezuje s ciljem postizanja mira u svijetu.

Simbol za mir - ☮

Stvorio ga je 1958. godine britanski grafički dizajner i kršćanski pacifist Gerald Holtom. Simbol je usvojila britanska kampanja za nuklearno razoružanje, čiji je Holtom bio član.

„Ljudi su oduvijek navikli da za veći ili manji komad zemlje pljačkaju, pale, ubijaju, kolju jedni druge; i da bi to najvještije i najsigurnije činili, izmislili su lijepa pravila koja se zovu vojna vještina.“


- Jean de La Bruyère

Neki od definiranih pojmova koji su usko vezani uz ratni sukob i njegovom protivljenju, većini su dobro poznati, ali potrebno ih je ponavljati kako ne bi na njih zaboravili i u jednom trenutku skrenuli s puta mira. Devedesete godine s jedne strane na Balkanu kao da nisu niti postojale. Na žalost, isprepletene su tužnim sjećanjima rata i velikih gubitaka te međusobnog razaranja. Upravo tih godina u Srbiji je dolazilo do prisilne, masovne mobilizacije rezervnog sastava vojske. Htjeli to oni ili ne, morali su se odazvati i otići na front. Prigovor savjesti za tadašnju političku garnituru nije bio prihvatljiv. Mnogi su se protivili, s današnje točke gledišta, uzaludnog rata i podržavali vojnike koji su se usprotivili mobilizaciji.

Duhovna republika „Zicer“

Početkom svibnja 1992. godine u Vojvođansko selo Trešnjavac stiglo je nekoliko stotina vojnih poziva za odlazak u rat u Hrvatsku. Sedam hrabrih žena: Klara Balint, Veronika Gazdag, Eržebet Kanjo, Laura Kavai, Ildiko Bata, Ester Pekla i Gizela Teslić – odlučilo je kolektivno se suprotstaviti odvođenju njihovih sinova, muževa, očeva na front.

Organizirale su antiratni prosvjed, nakon čega je vojska opkolila selo s 92 tenka. Aktivisti su osnovali i proglasili Duhovnu republiku „Zicer“ (ime je dobila po piceriji u kojoj je osnovana) koja je imala ustav, grb, predsjednika i ambasadora. Himna im je bila Ravelov „Bolero“. Opstala je 96 dana, iako nitko od službenih vlasti nije s njima razgovarao, rezultat nije izostao - niti jedan mještanin više nije odveden van granica države.

Pored Vrata mira, Miroslava Milenkovića, antiratnih protesta u Beogradu (1991-92) i i drugih antiratnih akcija, na mene je veliki dojam ostavio Vladimir Živković. Rezervist iz Valjeva koji je bio prisilno mobiliziran. On je dovezao tenk iz Šida (s vukovarske bojišnice) i parkirao ga ispred Skupštine SFRJ u Beogradu u znak prosvjeda protiv ratnih zbivanja na teritoriji bivše Jugoslavije. O njegovom poduhvatu postoji jako malo dokumentacije i svega par fotografija. Živković je nakon tog čina bio uhapšen od strane vojne policije kao dezerter i osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora, a režimski mediji proglašavali su ga psihički nestabilnim. Što bi se dogodilo da se vojska složno okrenula protiv vlasti i u nju uperila cijev…?

“Za pametnog čoveka svaki je rat izgubljen.

Ne moraš ni sudelovati u njemu da bi ga izgubio.


- Đorđe Balašević

Gomirje, Moravice, Vrbovsko

Unatoč činjenici da je prva ratna crta bila udaljena manje od 50 km, kod stanovnika Moravica, Gomirja i Vrbovskoga u Gorskom Kotaru prevladao je razum. Iako su i Hrvati i Srbi u početku ratnih sukoba bili naoružani (jedni od strane hrvatske policije, drugi od strane JNA), odlučili su svoja mjesta čuvati ne jedni od drugih već od sukoba sa strane. Zajedno su držali straže pa je tako izbjegnut oružani sukob. „Kod nas su prevladali razum i ljudska dobrota, što je u to vrijeme bilo unikatno“ – Novica Vučinić, ravnatelj Osnovne škole u Moravicama. Ovo je jedan od rijetkih primjera da je sloga, zajedništvo i poštovanje moguće, a to troje niti jedna vojska svijeta ne može poraziti!

„Pobjednik je uvijek onaj koji je sposoban da voli, popušta i zaboravlja, a ne onaj ko se svojeglavo drži svojih procjena.“


- Hermann Hesse

 

Ovaj tekst napisao je Ivan Ljikar, polaznik našeg Treninga za edukatore_ice mirovnog aktivizma. 

Projekt MLAD! provodi se uz financiranje Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.

Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj ovog teksta u isključivoj je odgovornosti autora i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Središnjeg državnog ureda.

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.