Zagreb, 14. kolovoza 2023.
Već smo prvoga dana na ljetnoj regionalnoj školi "I ŠČa ćemo sad?" shvatili kroz pojmove nacionalizma i domoljublja da je naša tema intenzivna i teška, prožeta visokom tenzijom. Dok smo se upoznavali i dijelili u radne grupe bili smo svjesni da smo odgrizli komad kolača punjen kremom zamagljenih granica, teške prošlosti i neizrečenih istina. Sve što smo čuli i osjećali vuklo nas je na djelovanje i imali smo potrebu pomaknuti i sebe i druge, doslovno i metaforički.
Jednom kad su se članovi umjetničke grupice skupili oko voditeljice Tamare postalo je očito da smo htjeli neki performans, ali kakav? Naime, većina nas sobom vuče naslijeđe glume i nastupa; plesači i poznavatelji pozorišnih tehnika, bivši glumci, pjesnici i članovi kazališta potlačenih, umjetnici svih svera, te mladi entuzijasti spremni i voljni pokazati se u kazališnom svjetlu. I dok su jedni navijali za Srpsko-Hrvatski remake Romea i Julije, drugi za stol i zdjelu punu laži, a treći za nešto apstraktniji poetski pristup zaključak je bio "Zašto ne sve to?" i time smo započeli sudbonosan proces koji nas je doveo do nastanka jedne sasvim lude ideje i rođenja Majke Propagande.
Tijekom idućih nekoliko dana krenula je razrada sa svih strana. Primali smo sve više novih informacija, a imali sve manje vremena. Neka. Pritisak nas je gurnuo prema savršenstvu. Donesene odluke brzo smo provodili u djelo i svaki dio tima koncentrirao se na svoj zadatak. Proces je tekao više ili manje uspješno sa povremenim kreativnim blokadama. Bilo je potrebno tu i tamo ustati, prošetati oko jezera, intervjuirati koju žabu, krasti vrijeme od večere i ručka, odigrati poneku partiju Dixita i osloboditi se duhom i tijelom, pa opet zauzdati zdravim razumom i performans je bio tu.
Naši Romeo i Julija, Hrvoje i Milica, sjedili su na romantičnoj večeri satkanoj od propagandnih, populističkih, nacionalističkih i drugih fantastičnih naslova raznoraznih novina, s naglaskom na indeks.hr, koji su majstorirali taj zanat. Njihovi konobari i osoblje našeg restorana "Složna braća" bilo je sve samo ne složno. Tenzije su se dizale, iskre frcale, a živci se opasno tanjili dok je publika imala priliku svjedočiti nizu uvreda i pošalica na račun jednog i drugog naroda, meniju s interesantnim specijalitetima i neočekivanim situacijama, sve to uz intenzivirajuću neugodu proizašlu iz pozadinske glazbe, kombinirane Srpske i Hrvatske himne. Kada naši Hrvoje i Milica „Ustaše i odoše“ i kad je vrika, skrika i muzika dosegla svoj vrhunac, prostor je preuzela tišina koju je oštrim zviždukom proparala u svome rađanju Majka Propaganda i poručila svojoj djeci što misli o njihovim ispadima uz njihove komentare.
Prije no što priložim meni "Složne braće" i riječi Majke Propagande prvo bih voljela adresirati neke nesuglasice.
Možda se netko od vas pita zašto humor, zašto kazalište? Nije li to omalovažavanje i trivijaliziranje ozbiljnih pitanja poput onih ratnih zbivanja?
Odgovor je jasan. Nije.
Kazalište je oduvijek bilo medij revolucije. Glumci su često bili jedini koji su sebi dozvoljavali progovarati o tabu temama, politici, polemici, često pod krinkom humora, kako bi i oni i njihova publika mogli zadržati glavu na ramenima, kako bi se diskurs u javnom prostoru mogao stvarati bez težine koju inače nosi, kako bi probili led. I to smo mi htjeli. Probiti led kako bi jednom kad se pred nama put oslobodi prema ljudskoj svijesti, a i prema srcu publike, mogli biti ozbiljni kroz ono što je dotad možda bilo malčice neozbiljno. Kroz naš performans uobličili smo ono što nas je kopkalo, emocije i novostečeno znanje, u format koji može doprijeti i do drugih, a time i sebi pomogli doći do suštine proživljenog. Umjetnost živi i nadilazi trenutačnost. Ono je poruka koja se može slati uvijek ispočetka, a i bez nas. I zato smo sigurni da će naša braća uvijek biti složna u neslozi, a da će se Majka Propaganda uz zvižduk oglasiti još mnogi put.
Ovaj tekst napisala je Valentina Petra Eterović Buble, sudionica naše regionalne ljetne aktivističke škole "I ŠČa ćemo sad?"
Projekt MLAD! provodi se uz financiranje Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.
Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj ovog teksta u isključivoj je odgovornosti autora i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Središnjeg državnog ureda.
Galerija
