Doljani, 3. kolovoza 2023.
Inicijativa mladih za ljudska prava, u čije ime danas stojim ovdje, još je 2016. godine uputila ispriku svim žrtvama i obiteljima žrtava ratnih zločina i kršenja ljudskih prava koji su se dogodili za vrijeme i neposredno nakon vojno-redarstvene operacije “Oluja”.
Inicijativa mladih tada je zatražila od Vlade Republike Hrvatske da napravi isto, s ciljem da najviša državna tijela u Hrvatskoj, nudeći ispriku za zločine koje su počinili pripadnici hrvatskih snaga, a koji uglavnom nisu sudski sankcionirani, na taj način javno progovore o tim događajima te pokažu zrelost, hrabrost i spremnost za preuzimanje svog dijela odgovornosti u kompleksnom procesu suočavanja s teretima prošlosti.
Kako bismo stvarali društvo u kojem mir ne znači samo odsustvo rata, već stvarnu spremnost za dijalog i pomirenje, ratni zločinci moraju biti osuđeni, o zločinima se mora javno govoriti, žrtvama se treba ispričati, a prošlost prihvatiti i kada nam nije na ponos.
Ovom prilikom, želim uputiti i ponoviti dio te isprike i danas i ovdje, u Doljanima:
“Želimo se ispričati vama koji ste tog ljeta izgubili najbližu rodbinu u zločinima počinjenima nad civilima za vrijeme i nakon operacije ‘Oluja’. Vama koji ste bili primorani napustiti kuće, gradove i sela u kojima ste odrastali, živjeli, imali prijatelje, djecu i obitelj. Vama čija je imovina opljačkana, a kuće u kojima ste generacijama živjeli – spaljene i razrušene, tako da se niste imali kamo vratiti. Vama koji ste se, unatoč svemu, pokušali vratiti na svoja imanja, ali ste u tome od strane državnih tijela Republike Hrvatske bili spriječeni. Vama kojima je Republika Hrvatska obećavala mir ukoliko ostanete, a umjesto toga donijela nasilje, ubojstvo, rušenje i palež. Isprikom izražavamo posebnu solidarnost s vama koji još uvijek tragate za posmrtnim ostacima svojih najmilijih. Želimo vam reći kako niste sami.
Ovom isprikom želimo pridonijeti izgradnji drugačije Hrvatske. Želimo da Hrvatska bude zajednica temeljena na vladavini prava, pravnoj sigurnosti, istini, jednakosti, demokraciji i ljudskim pravima. Želimo da Hrvatska bude društvo pomirenja koje se ne boji svoje prošlosti, već iz nje uči lekcije za budućnost.”
To društvo pomirenja kojem se nadamo i oko kojeg ustrajemo, kako godine budu dalje odmicale, činit će ljudi koje danas opisujemo kao mlade, ljudi koji neće imati direktno iskustvo rata. Ja sam jedna od tih osoba, rođena nakon rata, čak i nakon završetka procesa mirne reintegracije, i, nažalost, ne mogu stajati ovdje i govoriti u ime svih svojih vršnjaka, ali na sreću, ne mogu ni oni koji negiraju zločine, ustraju u podjelama i hrane nacionalizam govoriti u ime svih nas.
Neka nam snagu za otpor nacionalističkoj isključivosti da istina, a utjehu žrtvama mladi koji će ustrajati da se ona ne zaboravi.
Hvala vam.
Senna Šimek