Inicijativa mladih za ljudska prava najoštrije osuđuje novi prijedlog Ministarstva uprave za izmjenu Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske u sklopu kojeg se ustanovljuje novo visoko državno odlikovanje koje nosi ime po Franji Tuđmanu (odlikovanje Velereda Predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom).
Nedopustivo je da u bilo kojoj državi koja poštuje ljudska prava, njeguje vladavinu prava i utemeljena je na europskim vrijednostima državno odlikovanje nosi ime po sudioniku udruženog zločinačkog pothvata.
Podsjećamo da je u pravomoćnoj presudi Prlić i drugi (IT-04-74) koju je 2017. donio Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ustanovljeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova Bosne i Hercegovine. U udruženom zločinačkom pothvatu su osim osuđenih Prlića, Praljka, Stojića, Petkovića, Pušića i Ćorića sudjelovali i tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak, bivši načelnik glavnog stožera HV-a Janko Bobetko i bivši čelnik Herceg-Bosne Mate Boban.
MKSJ je ovom presudom utvrdio počinjenje brojnih zločina nad muslimanskim stanovništvom BiH među kojima su ubojstva, mučenja i protjerivanja civila i ratnih zarobljenika te protupravno uništavanje imovine za koje je odgovorno tadašnje političko i vojno vodstvo Herceg Bosne i Republike Hrvatske na čijem je čelu bio Franjo Tuđman.
Franjo Tuđman odgovoran je za zločinačku politiku RH prema Bosni i Hercegovini devedesetih godina, a osim toga je uspostavio i nedemokratski sustav političkog odlučivanja. Za vrijeme njegove vlasti pripadnici institucija RH su činili gruba kršenja ljudskih prava te je takav režim često radio protiv vlastitih građana, vlastitih zakona i Ustava. U naslijeđe nam je osim uništene ekonomije ostavio devijantni sustav vrijednosti temeljen na snažnom nacionalizmu, patrijarhatu i vrijednostima suprotnim ljudskim pravima.
Zbog svega navedenog niti jedno odlikovanje ne bi trebalo nositi ime po Franji Tuđmanu. On predstavlja vrijednosti koje ne smijemo prenositi sadašnjim i budućim generacijama jer su one suprotne izgradnji dobrog društva koje uključuje, razumije, poštuje i zajednički stvara za dobrobit svih, a ne nekih.
S druge strane Ministarstvo uprave potpuno zanemaruje nedostatke sadašnjeg Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zakon) te ne daje prijedloge za rješenje postojećih problema u procesu odlikovanja.
Primjerice, predlagatelj ne smatra da bi bilo nužno predsjednika obvezati da oduzme odlikovanje onome “tko postupa protivno pravnom poretku ili moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj” kad nas iskustvo nažalost redovno podsjeća da aktualnoj predsjednici osuda za najteže ratne zločine nije dovoljna da samovoljno oduzme odlikovanja koja se dodjeljuju za herojstva, junaštva u ratu, doprinos međunarodnog priznanja države i slične uspjehe pojedincima.
Istovremeno, Ministarstvo uprave nije uočilo da obrazac za oduzimanje odlikovanja nije dostupan na službenoj web stranici Ureda predsjednice pa je praktički nemoguće ispuniti formalne uvjete za podnošenje poticaja za oduzimanje odlikovanja ili priznanja.
Konačno, Ministarstvo uprave, ostala nadležna ministarstva, ali i premijera i Vladu u cjelini, a pogotovo Predsjednicu bi trebalo zanimati što radi Ured predsjednice, konkretno Državno povjereništvo za dodjelu odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Povjereništvo). Konkretno, postupa li Povjereništvo u skladu sa Pravilnikom o priznanjima i odlikovanjima Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji potanje razrađuje detalje vezano za postupak i razloge oduzimanja odlikovanja te predlaže li Predsjednici za nositelje odlikovanja ili priznanja, koji su pravomoćno osuđeni na bezuvjetnu kaznu zatvora od najmanje tri godine, oduzimanje odlikovanja ili priznanja, kao što ga Pravilnik obvezuje. Nastavno, zahtjeva li Ured predsjednice od Ministarstva pravosuđa barem jednom godišnje podatke o pravomoćno osuđenima na bezuvjetnu kaznu zatvora od najmanje tri godine, kao što ga Pravilnik također obvezuje.
Trenutno najviša odlikovanja Republike Hrvatske nose osuđeni ratni zločinci: Dario Kordić, Tomislav Merčep, Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Bruno Stojić i Valentin Ćorić. Inicijativa mladih Uredu predsjednice uputila je poticaj za oduzimanje odlikovanja navedenima, no on je od strane Ureda, konkretnije Povjerenstva za vojna odlikovanja i priznanja, bez obrazloženja, odbačen.
Neoduzimanje odlikovanja osuđenim ratnim zločincima očigledan je primjer da su Predsjednici žrtve najokrutnijih zločina tijekom devedesetih godina sporedne, a zločinci ponos države. Ako će se graditi društvo koje tako promišlja period devedesetih, uvođenjem odlikovanja Velered Predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom “hrvatskim državljanima kao izraz najvišeg priznanja Republike Hrvatske za promicanje hrvatskih državnih i nacionalnih interesa u zemlji i inozemstvu, posebice za promicanje državljanskog jedinstva i nacionalnog zajedništva, državotvorstva i duhovnih vrjednota hrvatskog naroda«, doprinosit će se licemjerstvu koje se u naslijeđe ostavlja mlađim generacijama.