Povodom godišnjice ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca, Branka Vierda je u ime Inicijative mladih za ljudska prava održala govor na komemoraciji kod Adolfovca na Sljemenu. U nastavku možete pročitati tekst govora:
—
Na današnji dan, dvadeset devet godina nakon, sjećamo se djevojčice Aleksandre Zec koja je na mjestu na kojem se trenutno nalazimo ubijena hicem u glavu. Iste večeri, ovdje na Sljemenu, ubijena je i njena majka Marija, a tog istog dana i njen otac Mihajlo ispred njihovog doma na Trešnjevci.
Počinitelji iz Merčepovog eskadrona smrti nisu krivi – proceduralni razlozi onemogućili su utvrđivanje krivnje i kazne. A za što je Aleksandra kriva i zbog čega je kažnjena? Aleksandra je bila Srpkinja i za to je kažnjena smrću.
Mladi danas moraju znati da je i prije nego su se oni rodili, živjela jedna Aleksandra koja se od svojih vršnjaka i vršnjakinja nije razlikovala po uspjehu u školi ili jakni koju nosi, nego po tome što je njeno podrijetlo bilo drugačije.
Nitko tko drži do mira i slobode ne može dopustiti da se iz povijesti izbriše Aleksandra Zec i svatko kome je stalo do pravde i jednakosti mora uporno prokazivati zle namjere političke vlasti koja dozvoljava da ovakav zločin prođe nekažnjeno.
Spomenik Aleksandri Zec nije potreban isključivo zbog sjećanja građana Zagreba i hrvatskih državljana, on je potreban čovječanstvu da ga smeta i uznemiruje, kao opomena da se nikad ne smijemo pomiriti sa životom u društvu u kojem su ubojice slobodne, a nevini ljudi ubijeni.
Neka sjećanje na Aleksandru uvijek budi u nama snagu da prkosimo nepravdi, odgovornost da ustrajemo u otporu spram isključivosti i nasilja te volju da gradimo bolje društvo.
ADOLFOVAC, 7. prosinca 2020.
—
Dio govora možete poslušati ovdje.