Zagreb, 22. prosinca 2023.
Početkom prosinca 2023. godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja je na čelu s ministrom Radovanom Fuchsom donijelo odluku o povlačenju udžbenika za četvrti razred gimnazije Zašto je povijest važna? autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice iz Kataloga odobrenih udžbenika. Ta je odluka formalno temeljena na stručnom mišljenju ocjenjivača Agencije za odgoj i obrazovanje, koje je negativno ocijenilo udžbenik zato što sadrži netočne ili zastarjele podatke i upućuje učenika na pogrešne zaključke. Isto je Ministarstvo taj udžbenik prethodno odobrilo 17. svibnja 2021. godine pa iz njega, stoga, već dvije školske godine mogu učiti i uče maturanti određenog broja gimnazija u Hrvatskoj.
Dosad poznatu kronologiju događaja vezanih za povlačenje udžbenika te njezinu problematičnost objašnjava Snježana Koren, profesorica s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na portalu Historiografija.hr.
Kao što i ona navodi, odluka o povlačenju udžbenika povijesti nije zabilježena već četvrt stoljeća u Hrvatskoj, stoga ovo neminovno podsjeća na razdoblje prije 1996. godine kad je postojao monopol jednog propisanog i prihvatljivog udžbenika i koje se može svesti pod tezu da se nacionalna povijest koristi u političkoj borbi.
No, bez obzira na to što je takva praksa (dosad) bila stvar prošlosti, nastava povijesti povremeno dolazi u središte političke, akademske i šire javnosti, uglavnom zbog nezadovoljstva time kako se pristupa obradi razdoblja raspada Jugoslavije, ratova devedesetih i poslijeratne izgradnje neovisnih država.
Udžbenici povijesti su neka vrsta bestselera među historiografskim publikacijama i za mnoge jedina knjiga iz povijesti s kojom za života imaju doticaja. Njihov doseg bi, stoga, trebao biti relativno velik. Ipak, naše istraživanje “Ratne devedesete iz perspektive mladih u Republici Hrvatskoj” pokazalo je da je mladima nastava povijesti tek na šestom mjestu kao izvor informacija o događajima tijekom rata - primarni izvor je razgovor s roditeljima i/ili bliskim članovima obitelji i razgovor s osobama koje su imale izravno iskustvo rata, nakon kojih slijede organizirani posjet Vukovaru, mediji i internetski portali. Naše dugogodišnje iskustvo u radu s mladima također pokazuje da je njihovo znanje o devedesetima iznimno suženo, za što sami razlog pronalaze u izostanku obrade spomenutog perioda kroz formalno obrazovanje.
Nadalje, isto istraživanje pokazalo je kako struktura znanja o devedesetima većine mladih odgovara dominantnom službenom narativu definiranom u saborskoj Deklaraciji o Domovinskom ratu iz 2000. godine. Interpretacija rata iz Deklaracije je nepotpuna, jednodimenzionalna, isključujuća i monoetnička te je, s obzirom da se nerijetko uzima kao povijesni izvor za razdoblje rata (a ne razdoblja u kojem je donesena!), pokazatelj političke manipulacije u historiografiju, odnosno u historijske narative koji onda posljedično ulaze u udžbenike povijesti.
Povlačenje udžbenika koji, iz perspektive njegovih kritičara, predstavlja iskrivljavanje povijesne istine o ratu, pokušaj je zaštite postojećeg narativa i njegovog nekritičkog prihvaćanja među mladima. Dokidanjem konkurencije nastoji se umjetno i nasilno stvoriti konsenzus o temama iz devedesetih godina i dati prividni legitimitet i zdravorazumski karakter postojećoj interpretaciji koja je uvelike manjkava i ne podudara se s poznatim činjenicama koje se tiču rata.
Kao organizacija civilnog društva koja se bavi preispitivanjem nasljeđa ratova devedesetih, načina na koji se ti sukobi - službeno i neslužbeno - pamte te koja svojim radom nastoji stvarati prostor koji omogućava mladim ljudima da se bolje upoznaju sa spomenutim razdobljem te ih potaknuti da kritički misle o prošlosti, u daljnjem tekstu donosimo osnovne razloge zbog kojih spomenuta odluka sporna te preporuke kako bi nastavu povijesti valjalo uskladiti sa suvremenim standardima poučavanja.
Štetnost odluke o povlačenju spomenutog udžbenika vidljiva je iz nekoliko perspektiva, od kojih izdvajamo:
- Perspektivu tranzicijske pravde - forsiranje hegemonijskog narativa koji je, kao što je već rečeno, isključujući i monoetnički ne doprinosi pomirenju i garanciji neponavljanja kao temeljnim načelima tranzicijske pravde
- Obrazovnu perspektivu - povlačenje udžbenika koji nudi drugačije interpretacije ne doprinosu kritičkom mišljenju učenika koje je jedno od značajki demokratskog društva te ih odbija od preispitivanja postojećih kanona
- Društvenu perspektivu - propisane interpretacije, favoriziranje istih i povlačenje alternativnih uz ad hominem kritike njihovih autora loše je za društvo u cjelini jer ne doprinosi razvoju i održavanju liberalne demokracije
- Perspektivu suvremene znanstvene metodologije povijesti koja se bazira na odmaku od opisivanja velikih povijesnih ličnosti, događaja i političke povijesti, a naglasak stavlja na društvenu i gospodarsku povijest težeći tako sveobuhvatnijem pristupu
Imajući na umu četiri glavna razloga zbog kojih je ovakva odluka problematična, navodimo preporuke kako bi udžbenici i nastava povijesti trebali izgledati u skladu sa suvremenim standardima poučavanja povijesti i preporukama Vijeća Europe za svrsishodno učenje povijesti u 21. stoljeću:
- školska nastava treba nuditi prostor za kritičko razumijevanje prošlosti jer se time jačaju kompetencije za razvoj demokratske kulture te se mlade uči kako aktivno participirati u društvu
- kurikulumi povijesti moraju uključivati iskustvo manjina i/ili marginaliziranih društvenih skupina, a ne isključivo povijest najveće/dominantne (etničke) zajednice
- u poučavanju povijesti treba izbjegavati othering koja uključuje binarnu podjelu mi vs. oni u kojoj se njih dehumanizira i nameće im se kolektivna krivnja
- nastava povijesti ne treba izbjegavati kontroverzne teme - ili ih nastojati pojednostaviti - već ponuditi različite, sukobljene izvore i interpretacije, pokazujući tako da se različitim događajima može pristupiti iz različitih perspektiva; takav je pristup koristan i za suvremene, aktualne teme i poziva na konstruktivni dijalog
- Nastava povijesti treba biti dio građanskog odgoja i obrazovanja (razvijanje građanskih kompetencija, borba protiv diskriminacije, vladavina prava..) i podupirati suvremene principe obrazovanja, a ne one tradicionalne prema kojima se povijest nastoji prikazati jednostrano
- nastavnici povijesti, istraživači i drugi akteri moraju osvijestiti svoj spoznajni horizont, odnosno vrijednosni sustav koji zastupaju; zbog toga kritika drugačijih mišljenja ne treba počivati na predstavljanju vlastite pozicije kao nepristrane i neutralne, a tuđe kao ideologizirane
Zaključno, ne smijemo zaobilaziti teme koje se tiču devedesetih i opravdavati to nedovoljnim brojem školskih sati, ali se isto tako moramo boriti za kvalitetnu i multiperspektivnu nastavu povijesti koja podrazumijeva individualno i kolektivno, hrabro suočavanje s tamnim stranama naše prošlosti, a onda i progovaranje o tome - u javnosti i na školskoj nastavi. Jednako tako, podržavamo otvaranje ove javne rasprave, ali ne i povlačenje udžbenika jer je riječ o pokušaju dokidanja bilo kakvog oblika (historijskog) dijaloga te se time ne dopušta odmak od emocijama nabijenog prezentiranja ratnih događaja i izlaganje različitim (kontra)narativima.