Zagreb, 08. travnja 2016.
Srpski demokratski forum i Inicijativa mladih za ljudska prava upozoravaju na neprihvatljivu praksu koja se provodi na područjima koja su bila zahvaćena ratom, odnosno, nastanjena su osobama koje pripadaju manjinskim nacionalnim zajednicama. Naime, neposredno prije početka ratnog sukoba, tijekom rata i nakon njegova završetka, na tim je područjima oštećen znatan dio kuća pripadnika srpske nacionalne zajednice, i to do te mjere da su one postale neupotrebljivima za stanovanje.
Sada općinski komunalni redari izdaju rješenja prema kojima vlasnici tih objekata, koji doista izgledaju ružno i zapušteno, moraju o svom trošku ukloniti njihove ostatke. SDF ima više takvih rješenja komunalnih redara, koja su često napisana vrlo cinično, pa piše i to da su zgrade „zbog nedostataka konstrukcijskih dijelova izgubile svoja svojstva zbog čega nisu prikladne za upotrebu sukladno namjeni i koje nisu u upotrebi najmanje pet godina“.
Izbjegava se definirati zašto „nedostaju konstrukcijski dijelovi“, ali i to otkad točno zgrade nisu u upotrebi, iako je i jedno i drugo razvidno, odnosno lako je utvrditi otkad zgrada nije u upotrebi i zašto.
Napominjemo da su vlasnici ovih zgrada višestruko kažnjeni od Republike Hrvatske.
Najprije, ona nije zaštitila njihovu imovinu, iako je za to imala zakonsku obvezu. Nakon toga, ukidanjem članka 180. Zakona o obveznim odnosima, koji je propisivao da: “za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara (…) zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.”
Bitno je napomenuti kako je za oštećenje i rušenje niza ovih objekata izravno odgovorna Republika Hrvatska, odnosno, niz ovih objekata su oštetile upravo snage pod kontrolom Republike Hrvatske.
Stoga su brojni vlasnici zgrada, koje su srušene u aktima nasilja i terora, podnijeli tužbu protiv Republike Hrvatske, prije veljače 1996. godine, dok je ovaj članak zakona još bio na snazi, ali su nakon ukidanja ove odredbe izgubili proces i bili čak dužni platiti goleme sudske troškove. Vrhunac je nepravde prema tim građanima da se sada od njih traži da o svom trošku uklone ostatke zgrada koje im država nije zaštitila, nije ih obeštetila za njihovo rušenje, a danas im je ostalo samo vlasništvo nad zemljom na kojoj su ti objekti izgrađeni.
U rješenjima komunalnih redara vlasnike se cinično naziva vlasnicima zemlje i nositeljima prava građenja, i određuje se da će, ako u roku od 30 dana nakon izdavanja rješenja vlasnik ne ukloni ostatke srušenih mu objekata, to učiniti javne vlasti, ali na trošak vlasnika. Jasno je da se u tom slučaju javne vlasti mogu „naplatiti“ samo tako da izvlaste „vlasnika zemljišta i nositelja prava građenja“, dakle, da zemlja privatnog vlasnika postane vlasništvom jedinice lokalne samouprave.
Pritom je jasno, budući da su ovakvi srušeni i uništeni objekti u vlasništvu pripadnika srpske zajednice, da se u ovom slučaju radi o flagrantnom kršenju odredaba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a posebice njegova članka 4. stavka 5. koji kaže: „Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.“
Ovakva bi praksa, kad je riječ o vlasništvu nad građevinskim zemljištem, rezultirala mijenjanjem odnosa među nacionalnim zajednicama u lokalnim sredinama. Napominjemo da je slične intencije imao i Zakon o poljoprivrednom zemljištu, kojim je bilo predviđeno izvlaštenje vlasnika neobrađenoga poljoprivrednog zemljišta, čime bi se u velikoj mjeri izvlastilo upravo pripadnike srpske nacionalne zajednice. Na osnovu Ustavne tužbe SDF-a Ustavni je sud svojevremeno ukinuo odredbe ovog zakona.
Upozoravamo da je u ovom slučaju, s pozicije Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, riječ o jednakom načinu kršenja prava srpske nacionalne zajednice i o ugrožavanju održivosti te zajednice u lokalnim sredinama.
Tražimo da se promijeni praksa, koju provode općinske službe, odnosno njihovi komunalni redari, te da se rješenja, koja su do sada izdana, stave izvan snage, a da se s vlasnicima zemljišta postigne dogovor kojim će njihova „vlasnička prava i prava građenja“ ostati zaštićena, a lokalna zajednica ili država neka preuzme troškove uklanjanja ovakvih objekata.
U ovoj praksi ne možemo prepoznati nikakvo drugo nastojanje osim zadnjeg koraka politike koja onemogućava povratak pripadnika srpske zajednice u svoje domove. Umjesto toga, država bi trebala razmisliti o implementaciji programa koji bi pridonijeli upravo suprotnom procesu – proaktivnom radu institucija na omogućavanju povratka izbjeglih pripadnika srpske zajednice iz Hrvatske uz puno poštivanje prava vlasništva i prava na reparacije.
Za SDF:
Veljko Džakula, predsjednik Upravnog odbora
Za Inicijativu mladih za ljudska prava:
Mario Mažić, programski direktor
Kontakti:
Srpski demokratski forum: +385 1 4921 862
Inicijativa mladih za ljudska prava: +385 98 552 976