hr en

Vijesti

[Izvještaj s memorijalne šetnje] Grad kao arhiv otpora: antifašistički Zagreb između pamćenja i zaborava

Large web

Zagreb, 25. travnja

Grad kao arhiv otpora: antifašistički Zagreb između pamćenja i zaborava

U sklopu projekta „(Anti)fašizam jučer, a danas?“, u organizaciji Inicijative mladih za ljudska prava i Mreže antifašistkinja Zagreba, 25. travnja održana je vođena memorijalna šetnja kroz središte Zagreba posvećena antifašističkoj povijesti grada, njezinim vidljivim i izbrisanim tragovima te odnosu suvremenog društva prema javnom prostoru kao mjestu političkog sjećanja. Interes za program bio je iznimno velik, naime, mjesta su bila unaprijed popunjena, što je potvrdilo potrebu za ovakvim formatima javne edukacije.

Na neuobičajeno vrućem travanjskom danu, pri temperaturi od gotovo 27 stupnjeva, sudionici su tijekom dvosatne šetnje prolazili gradom čitajući njegove ulice, trgove i fasade kao slojeviti arhiv političkih prekretnica, nasilja, otpora i sustavnog potiskivanja memorije. Program je otvorio pitanje grada ne samo kao urbanog prostora svakodnevice nego i kao mjesta na kojem se povijest upisuje, briše i reinterpretira.

Polazna točka bila je u Vlaškoj ulici, odakle je obilazak započeo nekadašnjom lokacijom Radija Zagreba, mjesta s kojeg je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, čime je simbolički i institucionalno označen početak četverogodišnjeg režima terora. Ova postaja otvorila je razgovor o jeziku državne propagande, medijima kao alatima legitimizacije nasilja i važnosti lociranja političkog prijeloma unutar samoga gradskog tkiva.

Kod spomen-ploče Josipu Preskaru fokus je prebačen na mreže Narodne pomoći i svakodnevne oblike organiziranog otpora, pri čemu je istaknuta važnost infrastrukture solidarnosti koja je omogućavala funkcioniranje pokreta otpora izvan isključivo vojnih akcija. Posebno je zanimljiv bio i osvrt na suvremene umjetničke prakse koje danas reinterpretiraju takve povijesti, otvarajući prostor povezivanju memorijalizacije i kulturne proizvodnje.

U Martićevoj ulici obrađen je Kongres kulturnih radnika Hrvatske kao važna točka pristupanja intelektualne i kulturne elite antifašističkom pokretu. Naglašeno je da antifašizam nije bio samo vojni ili politički odgovor nego i kulturni projekt, unutar kojeg su književnost, umjetnost i intelektualni rad imali ključnu ulogu u oblikovanju drukčije društvene vizije.

Na Trgu žrtava fašizma posebna je pažnja posvećena povijesti samoga trga, njegovim političkim transformacijama i sudbini sestara Baković, čija je priča poslužila kao snažan primjer ženskog otpora, ali i cijene političkog djelovanja pod represivnim režimom. Rasprava je otvorila i pitanje roda unutar memorijalnih politika: tko se pamti, kako i pod kojim uvjetima.

Na Trgu burze, odnosno, Trgu hrvatskih velikana, sudionici su upozoreni na nestale spomenike i praznine u prostoru – odsutnosti koje same po sebi svjedoče o političkim promjenama i revizionističkim praksama. Ta „mjesta bez obilježja“ pokazala su kako zaborav nije pasivan proces nego često rezultat aktivnog uklanjanja.

Na Trgu bana Josipa Jelačića fokus je bio na rasnim zakonima i diskriminacijskim prostornim politikama, odnosno na načinima na koje su fašističke odredbe oblikovale kretanje, pristup i pripadnost unutar samoga grada. Grad je ovdje čitan kao administrativno organiziran prostor isključivanja.

Na Strossmayerovu trgu sudionici su obišli prvi zagrebački spomenik žrtvama fašizma, što je otvorilo razgovor o ranim oblicima memorijalizacije, kao i o suvremenim praksama očuvanja, prenamjene ili zanemarivanja antifašističke baštine.

Šetnja je zaključena u Runjaninovoj ulici pričom o spašenom spomeniku – simboličnom primjeru mogućnosti da memorijalizacija bude aktivna politička praksa, a ne samo čin komemoracije. Završni naglasak programa bio je na pitanju kako javni prostor može postati mjesto odgovornog sjećanja, umjesto poligona zaborava.

Ova je šetnja pokazala da memorijalizacija nije pitanje prošlosti nego sadašnjosti: borba za interpretaciju grada istodobno je i borba za političke vrijednosti koje želimo živjeti danas. Čitanjem Zagreba kao prostora antifašističke povijesti sudionici su dobili priliku prepoznati da grad nije neutralna kulisa nego aktivni teren ideoloških sukoba, sjećanja i otpora.

 

             -Tekst naše suradnice za program Sjećanja Petre Amalije Bachmann

 

Projekt (Anti)fašizam jučer, a danas? sufinancira Grad Zagreb.

 

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.