Najveći logor unutar Nezavisne Države Hrvatske bio je Jasenovac, nazvan po naselju Jasenovac u blizini kojeg je ovaj logorski sustav sagrađen. Osnovan je potkraj kolovoza 1941. godine, a djelovao je sve do 22. travnja 1945. godine. U logor su bili zatvarani Romi, Židovi, Srbi i Hrvati kao politički zatočenici ili pripadnici antifašističkog pokreta otpora. Organizacijski ustroj Jasenovca bio je napravljen po uzoru na koncentracijski logor nedaleko od Berlina Sachsenhausen – Oranienburg koji je osnovan 1936. godine.
Službeni naziv logorskog sustava Jasenovac bio je Ustaška obrana – Zapovjedništvo sabirnih logora Jasenovac, a struktura logora bila je podijeljena na pet dijelova koji su bili numerirani rimskim brojevima. Tako zvani Jasenovac I bio je u blizini sela Krapja koje se nalazi na obali rijeke Save, a Jasenovac II bio je kraj sela Bročice koji su u studenome 1941. zatvoreni. Jasenovac III ili Ciglana, koji je ujedno bio i najveći dio kompleksa, bio je na rubu naselja Jasenovac, točnije na industrijskom pogonu obitelji poduzetnika Ozrena Bačića. Preostali dijelovi formirani su 1942. godine pa je tako Jasenovac IV poznat i po nazivu Kožara jer je uspostavljen na teritoriju tvornice kože. Dok je Jasenovac V zapravo transformirana kaznionica u Staroj Gradišci koja tada postaje dio logorskog sustava.
Pretpostavljeni ljudski gubici u Jasenovcu tijekom Drugog svjetskog rata su između 80 i 100 tisuća žrtava što bi prema etničkoj podjeli bilo od 45 do 52 tisuće Srba, oko 17 tisuća Židova, gotovo 10 tisuća Roma i oko 10 tisuća Hrvata pod koje su se često pisali i Muslimani. JUSP Jasenovac svojim istraživačkim naporima popunjava poimeničan popis žrtava koji trenutačno broji imena 83.145 žrtava, popis nije konačan niti potpun te je podložan ispravcima i dopunama kako bi postojala baza podataka svih stradalnika.
Jasenovac je po svojoj vrsti imao trostruku narav jer ima elemente logora smrti, radnog te tranzitnog logora. Ubojstva su se često vršila vješanjem, vatrenim i hladnim oružjem na razne brutalne načine unutar i u blizini logorskog kompleksa. Neka od stratišta na kojima su ubijani zatočenici bile su: Donja Gradina, Limani, Granik, Zvonara, Međustrugovi i Uskočke šume. Prisilni rad je bio jedna od glavnih značajka logora pa su zatočenici obavljali radove na logorskom sustavu i njegovom održavanju, osposobljavanju industrijskih postrojenja te rad na logorskim ekonomijama što je značilo poljoprivredne poslove nakon kojih su zatočenici nerijetko ubijani. Ženske zatočenice su također radile na logorskim ekonomijama, ali i poslove u krojačnici, vešeraju itd. Kao tranzitni logor Jasenovac je djelovao kako bi popunio kvotu radnika za rad u Trećem Reichu koju su vlasti NDH dogovorile s Nijemcima budući da se nije bilo dovoljno dobrovoljne radne snage.
Zapovjednici KL Jasenovac:
Vjekoslav Maks Luburić – zapovjednih svih ustaških logora u NDH, 1969. ubijen u Španjolskoj po nalogu UDB-e
Miroslav Filipović Majstorović – od 10. svibnja 1942. zapovjednik je logora III Ciglana Jasenovac, od 27. listopada 1942. do 20. ožujka 1943. zapovjednik je logora Stara Gradiška, 1945. pobjegao je u Austriju, na suđenju u Zagrebu 29. lipnja 1945. osuđen je na smrt
Ljubo Miloš – 1944. i 1945., povremeno je odlazio u logore u Jasenovcu i Staroj Gradiški (vrši likvidacije zatvorenika), ljeto 1947. ilegalno je ušao u Jugoslaviju s ciljem organiziranja ustaških oružanih grupa, iste godine uhvaćen je i osuđen na smrtnu kaznu vješanjem
Ivica Matković – Luburićev zamjenik i opunomoćenik, sredinom 1945. britanske vlasti izručile su Matkovića partizanima te je najvjerojatnije u svibnju iste godine pogubljen kod Celja
Dominik Hinko Piccilli – od 1942 do 1944. bio zapovjednik radne službe u logoru III Ciglana Jasenovac, nakon imenovan za zapovjednika logora, nakon rata gubi mu se svaki trag
Dinko Šakić - Radio je u općem odsjeku logora Stara Gradiška, a 1944. postavljen je za zapovjednika logora III Ciglana u Jasenovcu, godine 1998. izručen je Republici Hrvatskoj i na Županijskom sudu u Zagrebu 1999. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina zbog počinjenog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom, umro je prirodnom smrću u zatvorskoj bolnici 20. srpnja 2008.
Ante Vrban - jedno vrijeme bio je zamjenik Mile Oreškovića, zapovjednika logora Stara Gradiška, na suđenju pred Vrhovnim sudom Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu, u ljeto 1948. osuđen je na smrt vješanjem
Tekst je napisala Tita Mikulaš, članica aktivističke mreže Inicijative mladih za ljudska prava.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Bruchfeld, Stephane, Paul A. Levine. Pričajte to svojoj djeci… - O Holokaustu u Europi 1933.-1945. Zgareb: Srednja Europa, 2018.
Goldstein, Ivo. Hrvatska 1918-2008. Zagreb: EPH Liber, 2008.
Goldstein, Slavko, Ivo Goldstein. Jasenovac – tragika, mitomanija, istina. Zagreb: Fraktura, 2016.
https://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=5019 (pristupljeno: 8.1.2025.)