Nezavisna država Hrvatska (NDH) uspostavila je čitavu mrežu logora za eliminaciju i represiju nad nepoželjnim skupinama. Neki od najpoznatijih logora su Danica; prvi koncentracijski logor u NDH, Jasenovac; najveći i najzloglasniji ustaški logor te Stara Gradiška; dio kompleksa Jasenovac, posebno poznata po zlostavljanju žena i djece.
No, prije nego je postojao Jasenovac, postojao je logor Jadovno, a upravo ovaj lički logor smatra se pretečom Jasenovca. Logor je smješten na Velebitu, u predjelima karakterističnima po krškim bezdanim jamama koje su služile za egzekuciju. Logor Jadovno dio je kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag, a nakon njegovog zatvaranja posljednjih 2123 zatočenika transportirano je u Jastrebarsko, Kruščicu i Jasenovac. Upravo logoraši iz Jadovna koji su prebačeni u Jasenovac bili su jasenovački prvi logoraši.
Logorski sistem u Lici ustaše su planirali još u emigraciji. Iako je riječ o nekoliko lokaliteta, koncentracijskih logora i mjesta egzekucije, njihova je djelatnost bila povezana u zajednički sustav koncentracijskih logora koji je uključivao logor Gospić, logor Jadovno, logor Slana i logor Metajna, stoga se u literaturi taj sustav naziva i gospićkom grupom logora (Geiger).
Tvorac logorskog sustava Gospić-Velebit-Pag bio je Eugen Dido Kvaternik. Samo dan nakon proglašenja NDH, ustaše počinju hapsiti Srbe s područja Gospića i okolnih mjesta te ih uz žestoka zlostavljanja zatvaraju u kaznionicu Okružnog suda. Prostor postaje premalen pa MUP, na čelu s Andrijom Artukovićem, u velebitskoj zabiti i na otoku Pagu uspostavlja sustav logora Jadovno, sa sjedištem u Gospiću. To se događa još prije donošenja tzv. rasnih zakona. Logorski sustav Gospić-Velebit-Pag bio je pod neposrednom operativnom nadležnosti Župskog redarstvenog ravnateljstva u Gospiću, a za ravnatelja je Dido Kvaternik postavio Stjepana Rubinića.
Prvi logoraši ušli su u Jadovno 24. lipnja, bila je to grupa zagrebačkih Židova koja je svojim rukama podizala četiri metra visoku logorsku žicu . Jadovno je služilo kao tranzitni logor u koji su ustaše deportirale zarobljenike iz raznih sabirnih logora, a zatim su vođeni na mjesta likvidacije na Velebitu. Za logor Jadovno specifična je potpuna izolacija. Za razliku od ostalih logora u NDH, u Jadovno nikada nije došao niti jedan paket, niti je itko iz Jadovna primio ijedno pismo. Život u ovom logoru, koji je postojao svega oko dva mjeseca, temeljio se na napornom i iscrpljujućem radu. Kompleks su zatvorile talijanske okupacijske vlasti u kolovozu ’41, kada su se nakon proširenja svoje kontrole nad Dalmacijom, odlučile suprotstaviti ustaškim metodama terora.
Istovremeno s logorom Jadovno, pripremani su i logori Slana i Metajna na otoku Pagu. U selu Metajna – Barbat, osnovan je ženski logor. Srpkinje i Židovke s djecom bile su smještene u dvije veće kuće, nekadašnje vile, van sela. “Dovodili su pred nas zatočene djevojke, svlačili ih dogola i govorili da možemo uzeti koju hoćemo, ali da ih poslije akta moramo ubiti. Neki mladići opijeni vinom i zaneseni strašću počeli su tako ubijati“, svjedočio je ustaša Joso Orešković partizanima 1942. godine.
Na istom otoku smjestio se i logor Slana. Smješten u surovoj kamenitoj pustoši istoimene uvale, logor je zabilježen kao simbol brutalnosti ustaškog terora nad Srbima, Židovima, Romima i političkim neistomišljenicima. Uspostavljanje logora bilo je dio šire politike ustaškog režima, čiji je cilj bio fizičko eliminiranje pripadnika neželjenih etničkih i političkih skupina, što se uklapalo u ustaški plan stvaranja „etnički čiste“ države.
Uvjeti u logoru bili su iznimno surovi. Zatvorenici su trpjeli glad, žeđ, bili su sustavno zlostavljani i prisiljeni na rad. Zatvorenici su uglavnom spavali na otvorenom, izloženi jakom suncu i oštrim vremenskim uvjetima. Ustaše su provodile masovna pogubljenja. Zatvorenici su bacani u more, ubijani noževima, batinama ili strijeljanjem. Prema povijesnim izvorima, broj žrtava logora Slana procjenjuje se na nekoliko tisuća, iako precizan broj nije moguće utvrditi zbog uništavanja dokumenata.
Logor je podijeljen na židovski i srpski. Židovski dio ima tri drvene barake, ograđene bodljikavom žicom, a u srpskom dijelu nalazi se 10 drvenih baraka. To je značajno veći prostor, ograđen trostruko isprepletenom bodljikavom žicom, u njemu su smješteni Srbi i manji broj Hrvata – komunista. Tu se moglo smjestiti i do 5000 ljudi, ali se samo manji dio mogao skloniti pod krov. Jugoistočno od logora prostire se krševita visoravan Furnaža, udaljena od Paga pola sata vožnje motornim čamcem. Tamo su obavljane masovne egzekucije logoraša. Svakodnevnim ubijanjem jednih i dovođenjem drugih, logor se praznio, dopunjavao i ponovo smanjivao. Mnogi uhapšeni nisu ni došli do logora – poubijani su i bačeni u more tijekom prevoženja, a više grupa je odvedeno direktno na Furnažu. Prije povlačenja iz logora, ustaške snage masakrirale su preostale zatvorenike i uništile dio logorske infrastrukture kako bi prikrile tragove zločina. Mnoge žrtve bačene su u jame i provalije ili u more.
Nakon Drugog svjetskog rata, zločini počinjeni u logoru Slana dugo su ostali marginalizirani u javnom prostoru. Tek krajem 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća započelo je sustavno istraživanje i obilježavanje mjesta stradanja. Na otoku Pagu postavljena je spomen-ploča u čast žrtvama logora, no ona je više puta vandalizirana, što ukazuje na postojanje neriješenih tenzija u vezi s ovim dijelom povijesti.
Tekst je napisale Petra Orešković i Monika Jurić, članica aktivističke mreže Inicijative mladih za ljudska prava
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
https://documenta.hr/novosti/jadovno-1941-2013/ (pristupljeno: 3.3.2025.)
https://www.scribd.com/presentation/607171913/Logorski-Sustav-Gospi%C4%87-Jadovno-Pag (pristupljeno: 3.3.2025.)
Geiger, Vladimir, Mario Jareb, and Davor Kovačić. Jadovno i Šaranova jama. Kontroverze i manipulacije. 2017.
https://cieh-chre.org/jadovno/#/ms-16/1 (pristupljeno: 3.3.2025.)
https://documenta.hr/novosti/jadovno-1941-2013/ (pristupljeno: 3.3.2025.)
https://snv.hr/jadovno-1941-i-zds-2021/ (pristupljeno: 3.3.2025.)
Documenta: Koncentracijski logor Slana 1941. (pristupljeno: 3.3.2025.)
(pristupljeno: 3.3.2025.)