Prostor bivše vojarne JNA Heliodrom u Rodoču, južno od Mostara, od 1992. do 1994. godine služio je kao ratni logor pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane (HVO). U njemu je bilo zatočeno, zlostavljano i na fizički rad prisiljavano više tisuća ratnih zarobljenika i civila, ponajviše bošnjačke, ali i srpske nacionalnosti. Prema podacima Udruženja logoraša Mostar, 77 zatočenika logora se vodi kao ubijeno ili nestalo. Sudske presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju dokazale su odgovornost hrvatskog političkog i vojnog vrha u međunarodnom sukobu u BiH te postojanje kontrole Republike Hrvatske nad oružanim snagama i civilnim vlastima Hrvatske Zajednice, kasnije Republike Herceg-Bosne. Presuda u predmetu Prlić i dr. utvrdila je odgovornost Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Brune Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu i ratne zločine, uključivši i zločine počinjene na Heliodromu.
Nekadašnjim logorom danas većinski raspolaže Sveučilište u Mostaru (drugim dijelom raspolaže vojska) koje ne dopušta pristup prostorijama u kojima su logoraši bili zatočeni, čime se negira dostojno obilježavanje patnje i stradanja zatočenih. Osim toga, na istom tom prostoru se planira izgradnja Muzeja HVO-a što je odobrilo Ministarstvo obrane BiH, a u (su)financiranju bi posredno trebalo sudjelovati i Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske. Koliko je poznato, muzej bi trebao služiti za predstavljanje povijesne uloge i važnosti HVO-a generacijama koje dolaze - ali bez spomena logora i teških kršenja ljudskih prava koja su se na tom mjestu odvila.
Na 30. obljetnicu raspuštanja logora u tišini smo stajali ispred željezne ograde Sveučilišta, zajedno s preživjelim logorašima. S druge su strane zdanja u kojima su prije nešto više od tri desetljeća ljudi zatvarani, mučeni i ubijani. Kao ni godinama ranije, nismo prilazili jer nam nije bio dozvoljen ulaz. Govoreći u ime svih onih koji su prošli kroz ta vrata, bivši su logoraši izrekli ono što bi trebala biti univerzalna ljudska maksima: mjesto na kojem su ljudi mučeni i ubijani ne smije biti mjesto veličanja vojske odgovorne za ta zlodjela. I ono što zvuči kao minimum ljudskosti – pristup tim prostorijama mora biti omogućen. Ali ni 30 godina kasnije taj minimum još uvijek nije dostignut.
“Svjesni smo da će ovi prostori imati svoju namjenu, ali je nedopustivo da se koriste za veličanje ideologije povezane s HVO-om, koji je počinio stravične zločine na ovom području. Ono što želimo jest da sva ova mjesta stradanja budu primjereno obilježena kako bi služila kao podsjetnik budućim generacijama na prošle tragedije i upozorenje da se takvi zločini više nikada ne ponove, ni ovdje ni bilo gdje u svijetu.”
Emir Hajdarević, bivši zatočenik logora Heliodrom i predsjednik Udruženja logoraša Mostar
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.