Zagreb, 18. rujna 2023.
Aktivisti i aktivistkinje Inicijative mladih za ljudska prava u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem sudjelovali su od 14. do 16. rujna na studijskom putovanju povodom 30. obljetnice stradanja civila tijekom operacije Medački džep.
Riječ je o vojno-redarstvenoj operaciji poznatoj i kao “Džep-93” koja je službeno trebala trajati od 9. do 11. rujna 1993., ali je zapravo završila tek šest dana kasnije, 17. rujna, konačnim povlačenjem Hrvatske vojske s osvojenog područja Medačkog džepa, čemu je dan ranije prethodio dolazak kanadskog bataljuna UNPROFOR-a.
Operaciju su već u početnoj fazi obilježili ratni zločini počinjeni nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti, a uslijedilo je uništavanje kuća i ostale imovine, ubijanje stoke i zagađivanje bunara s jasnim ciljem otežavanja povratka normalnom životu u selima Počitelj, Čitluk, Divoselo te njihovim zaseocima.
Zbog toga je Međunarodni kazneni sud za Jugoslaviju (MKSJ) 2001. godine podignuo optužnicu protiv Rahima Ademija, zamjenika zapovjednika i načelnika stožera Zbornog područja Gospić i Mirka Norca, zapovjednika 9. gardijske brigade “Vukovi”, zadužene za provedbu većine operacije, a godinu dana kasnije i protiv Janka Bobetka, načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Bobetko je tijekom postupka, a prije donošenja presude umro, dok je optužnica protiv Ademija i Norca prebačena na hrvatsko pravosuđe, što je postao prvi takav slučaj. Županijski sud u Zagrebu 2008. godine oslobodio je Ademija, a Norac je osuđen na sedam godina zatvora, što je kasnije preinačeno na pet godina, a 2011. je, nakon odsluženja dvije trećine kazne, pušten na slobodu.
O tome kako su Mirko Norac i sama operacija javno doživljeni, govori njegov dolazak na 25. godišnjicu službenog obilježavanja VRO Medački džep. Osim njemu, za zločine u VRO Medački džep osuđujuće presude su izrečene pripadnicima Hrvatske vojske Josipu Krmpotiću, Veliboru Šolaji i Josipu Mršiću.
S obzirom da je naše istraživanje Ratne devedesete iz perspektive mladih u Hrvatskoj pokazalo kako 72.5 posto mladih nisu čuli za ubijanje civila srpske nacionalnosti za vrijeme operacije, ali imajući i na umu da su mladi koji su se prijavili na studijsko putovanje svoje znanje o operaciji uopće ocijenili vrlo slabim, uoči odlaska u Medački džep smo organizirali predavanje i razgovor s povjesničarom i novinarom Tihomirom Ponošem, na kojem je predstavio studiju slučaja o tijeku i posljedicama operacije koju je izradio u suradnji s Documentom - Centrom za suočavanje s prošlošću.
To nas je pripremilo za posjet mjestima na području Medačkog džepa, odnosno lokacijama koja su u operaciji praktično uništena, a njihovi stanovnici, mahom civili, natjerani u bijeg ili ubijeni. Riječ je o selima Medak, Divoselo i Počitelj u okolici Gospića do kojih je, zbog sustavnog zanemarivanja i neulaganja u obnovu infrastrukture, teško doći. To se reflektira i u broju stanovnika koji u njima nakon rata nastavio živjeti, odnosno u broju onih koji su se tamo odlučili vratiti. Naime, prema popisu stanovništva 1991. godine u navedenim selima živjelo je 780 stanovnika, a danas ih je svega 36. S nekima od njih smo se sastali i razgovarali o njihovom iskustvu rata, životu danas te motivaciji koja ih je potaknula na povratak.
Osim toga, dobili smo priliku pričati s Draganom Pjevačem, sinom Boje Pjevač koja je ubijena u provedbi operacije, zbog čega je on s ostatkom obitelji podnio kaznenu prijavu protiv Specijalne jedinice policije RH. Ta je prijava odbačena, dok istraga o zločinu i dalje službeno traje.
Studijsko putovanje završili smo polaganjem ruža na groblju u selu Medak te pridruživanjem komemoraciji 16. rujna koju je organiziralo Srpsko narodno vijeće. Tako smo se zajednički prisjetili žrtava o kojima nema spomena na službenim, državnim obilježavanjima VRO Medački džep.
Upravo imajući to na umu, ovakvi posjeti izuzetno su važni jer pokazuju da postoje ljudi koji žele održati sjećanje na zaboravljene živim. Posebno je važno da je riječ mladima koji su uglavnom rođeni nakon rata koji se zaboravljanju suprotstavljaju.
Ponosne smo da kroz naš rad sudionici dobivaju priliku upoznati se sa manje ili nimalo poznatim činjenicama koje ukazuju na kršenje ljudskih prava i činjenje ratnih zločina na hrvatskoj strani tijekom ratova devedesetih.
Na taj način doprinosimo dekonstrukciji stava o našim i njihovim žrtava dijeljenim po nacionalnoj osnovi. Educiranjem o počinjenim zločinima i odlaskom na mjesta stradanja nastojimo ukazati na izostanak odgovornosti države u priznavanju i prepoznavanju zločina koji su, posebice u slučaju Medačkog džepa, opširno sudski dokumentirani te doprinijeti osjećaju empatije, kritičkog promišljanja događaja iz prošlosti te poštovanju svih žrtava rata.
Zbog toga su nam važne izjave i promišljanja naših sudionika od kojih neke citiramo u nastavku:
“Na državi je da preuzme odgovornost, na nama je odgovornost da podsjećamo državu na njenu odgovornost.
“Što se tiče mog iskustva sudjelovanja na ovom putovanju mogu reći daje duboko potresno zato što prolaziš tim mjestima, i ti vidiš da su ona doslovce zarasla u korov i da je to zaboravljanje koje je, ja bih rekla, sustavno provođeno time što se negiraju sami događaji, doslovno uzelo maha do toga da tamo za par godine ne bude nikoga. Ti nemaš koga pitati što se tu dogodilo, nemaš dokaza da je tamo ikad išta bilo, i sve što znaš je ono što ti netko drugi može reći.”
“Ne znam tko će drugi, ako nećemo mi. Netko tko je doživio devedesete će puno teže promijeniti svoje mišljenje nego mi koji smo rođeni nakon, čak iako jesmo u postojećem okruženju, neovisniji smo, uvijek možemo nekako pogledati sve to skupa izvana. Pogotovo mladi koji su rođeni na područjima koja nisu pogođena ratom ili oni kojima nije netko stradao u ratu, stvarno nema tko drugi.”
Premladi da se sjećamo, odlučni da nikad ne zaboravimo.
FOTO: YIHR i Centar za nenasilnu akciju
Galerija
