Zagreb, 23. rujna 2021.
Incijativa mladih za ljudska prava potiče nadležna tijela u Gradu Karlovcu da most umjesto po “Specijalnoj jedinici policije Grom” čiji je pripadnik bio Mihajlo Hrastov, Koranski most nazovu po mirovnoj aktivistkinji Jelki Glumičić. Neka Jelkin most postane simbol Karlovca kojim se promiče mir, solidarnost i tolerancija. Mjesto na kojem se susrećemo kako bismo gradili budućnost u duhu ljudskih prava i međusobnog razumijevanja. Baš kako nas je Jelka učila.
___
Jelka Glumičić jedna je od osnivačica Antiratne kampanje u Zagrebu 1991. godine – prve nevladine udruge koje sa zalagala za mirno i nenasilno rješavanje sukoba, a protiv rata. Zajedno je s članovima Helsinškog odbora za ljudska prava pisala apele za mir te bila iznimno angažirana ostvarenju prava na civilno odsluženje vojnog roka. Godine 1993. Jelka je postala predsjednicom nevladine organizacije Odbor za ljudska prava čije je cilj bio zaštita i promocija ljudskih prava svih građana, bez obzira na njihovu spolnu, rasnu, vjersku ili drugu pripadnost. Rad organizacije bio je fokusiran na zalaganje protiv militarizacije društva, poticanje inicijativa građana na ostvarenje prava na samoorganiziranje u izgradnji autonomnog civilnog društva te kontinuirano promoviranje tolerancije i ljudskih prava kroz organiziranje javnih tribina, radionica, konferencija za medije i obilježavanja svjetskih dana. Navedeno Jelkino djelovanje bilo je isključivo na volonterskoj bazi sve do listopada 1995. kad se Odbor za ljudska prava uključuje u projekt Crises Intervention in Krajina – UNPA North, kroz donaciju OXFAM-a, humanitarne organizacije iz Velike Britanije i Irske. Projekt je uključivao prvenstveno rad na terenu pa je tako Jelka bila uključena u pružanje humanitarne pomoći, nabavku drva, ishodovanje osnovnih osobnih dokumenata, pomoć u prijevozu bolesnih, pružanje psihosocijalne pomoći domicilnom srpskom stanovništvu kojeg je nakon vojno policijske akcije Republike Srpske Krajine u kolovozu 1995. godine ostalo vrlo malo i u teškim uvjetima za život.
U svibnju 1996. godine Jelka zajedno sa svojim suradnicima osnovala je Sklonište za stare i nemoćne u selu Dunjak, nedaleko od Karlovca. U tom domu kontinuirano se tri godine skrbilo o tridesetak potpuno nemoćnih (mentalno ili fizički) ljudi. U to vrijeme, započela je i suradnja s Tools for Reconstruction, organizacijom koja je uz Jelkinu pomoć i pomoć njenih suradnika intenzivno radila na obnovi devastiranih kuća. Uz pomoć humanitarne organizacije Mensen Werken Voor Mensen iz Nizozemske, 1997. godine Jelka je sudjelovala u organiziranju stolarske radionice za sitne popravke kuća. Zahvaljujući radu s ove dvije organizacije obnovljeno je više od 600 kuća te je očišćeno preko 200 bunara zbog problema s nedostatkom pitke vode na predmetnom području.
Svjesna da netrpeljivost, mržnja i netolerancija nisu uvjeti za izgradnju društva suživota i razvoja, Jelka je intenzivno radila na obnovi povjerenje i ublažavanju konflikata organizirajući tako u Karlovcu brojne javne tribine, predstavljanja knjiga, konferencija za medije te radionice – prvenstveno za mlade.
Odbor za ljudska prava 1997. godine postaje partner UNHCR-a te u sklopu njihovog projekta „Praćenje procesa povratka i stanja ljudskih prava i sigurnosne situacije“ kroz ured Odbora za ljudska prava prošlo je više od 20000 ljudi kojima se pružila pravna, savjetodavna i psihosocijalna pomoć. Zahvaljujući Jelkinom predanom radu i radu njenih suradnika kao i predsjedavanju navedenim Odborom dva puta su organizirane posjete Visoke povjerenica UN-a, Elizabeth Rehn, a sve u cilju poticanja Vlade RH i drugih nadležnih institucija da poštuju ljudsko pravo na povratak i druge preuzete obveze vezano za pravo na povratak – povrat privatne imovine, obnovu porušenih kuća, pravo na rad i sl.
Jelka je bila predsjednica i jedna od osnivačica Štedno – kreditne zajednice u Karlovcu, koja je osnovana u sklopu misije ICMC-a, u cilju olakšavanja normalizacije života i ekonomske revitalizacije izbjeglica, odnosno povratnika.
U kolovozu 1998. godine u sklopu Odbora za ljudska prava osnovala je prvu žensku grupu za ženska ljudska prava u Karlovcu, svjesna da bez aktivne uloge žena u društveno političkom životu nema izgrađenog civilnog društva i istinske demokratizacije. Pri ovoj ženskoj grupi uveden je i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji. Zahvaljujući Jelkinoj inicijativi i danas u Karlovcu djeluje Sklonište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja.
Pri Odboru za ljudska prava osnovano je i Savjetovalište za civilno služenje vojnog roka kroz koje se promoviralo pravo mladih na prigovor savjesti da ne uzmu oružje u ruke.
Jelka je bila članica Predsjedništva te aktivna članica Udruge antifašističkih boraca i antifašista Karlovačke županije, bila je počasna članica Udruge slijepih, Društva esperantista Hrvatske te aktivna sudionica u radionicama Teatra potlačenih kroz koji se jača građanska suodgovornost i aktivna briga za svakog čovjeka.
Sudjelovala je u organizaciji velikih prosvjednih skupova u sklopu ad hoc koalicije NE fašizmu!
Aktivno se zalagala da se romskoj zajednici u Karlovcu koja živi u ponižavajućim uvjetima omogući dostojanstveniji život, urbaniziranjem naselja i omogućavanjem djeci da redovito pohađaju škole.
Fotografija: tris.com.hr.