Operacija "Oluja" bila je vojno-redarstvena akcija hrvatskih snaga provedena u kolovozu 1995. godine kojom su u teritorijalni sastav i ustavno-pravni poredak reintegrirana područja označavana UN sektorima „Sjever“ (Banija i Kordun) i „Jug“ (Lika i Dalmacija) u Republici Hrvatskoj.
Akcija je proglašena uspješnom - planirani je teritorij reintegriran, rat se približio svom kraju, a Vlak slobode je koji dan kasnije nesmetano mogao krenuti iz Zagreba put Splita. O značaju koji operacija Oluja ima za kolektivno hrvatsko pamćenje govori odluka, donesena godinu kasnije, o proglašavanju 5.kolovoza Danom pobjede i domovinske zahvalnosti.
U sveopćoj se euforiji zaboravlja kako, koliko god se to priželjkivalo, ova operacija nije čista kao suza. Ubijene su stotine civila srpske nacionalnosti, uglavnom starije životne dobi, imovina uništavana, a Hrvatsku je napustilo oko 150 000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba kojima je nakon sustavno otežavan povratak. Iako prevladava aktivno poricanje, umanjivanje i manipulacija ovim brojkama, treba znati kako nijedno društvo koje teži biti otvorenim i demokratskim ne može pobjeći od činjenica.
“Pozivam hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da će im se dati sva građanska prava, i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu prema hrvatskom Ustavu u Ustavnom zakonu uz prisutnost međunarodnih promatrača.”
proglas Franje Tuđmana, 4.kolovoza 1995.
“Jedan letak, ovako znači: opće rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd., Srbi vi se već povlačite preko itd., a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo (…) Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava itd.”
Franjo Tuđman, Brijuni, 31. srpnja 1995.
Prošle smo godine bili na središnjoj komemoraciji civilnim žrtvama vojno-redarstvene operacije Oluja u selu Strmica onkraj Knina u kojem je ubijeno 10 civila, od čega se jedna osoba i dalje vodi kao nestala. Strmica, nekoć naseljena s više od 1000 stanovnika, danas broji svega njih 160. Danas je, ovo nekoć veliko selo, gotovo pusto. Ljetnu žegu u selu umirila je hladovina od krošnja prastarih bukvi koje se čine kako su vidjele sve - i onaj život prije, i ovu tišinu sada.
"Naša je odgovornost - kao pripadnice naroda u čije se ime kontinuirano, već gotovo 3 desetljeća ignorira, relativizira ili poriče stradanje i patnja onog etnički drugog – biti ovdje i sjećati se zajedno s vama. Zaboravom svi gubimo, bez obzira na etnički identitet s kojim se poistovjećujemo ili s kojim nas se poistovjećuje.
Naša je dužnost – kao pripadnika nove, poslijeratne generacije - biti onaj, ponekad tihi i slabo primjetan, ali uporan glas koji osigurava da činjenice ne budu potpuno izgubljene za povijest. Znam da je boriti se protiv zaborava teško, ali želim vjerovati – vjerujem – da je skrivati istinu još teže."
iz govora Inicijative mladih za ljudska prava na komemoraciji u Strmici, 3. kolovoza 2024.
Tekst su napisale Petra Orešković i Nika Vicković, članice aktivističke mreže Inicijative mladih za ljudska prava
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.