Tijekom prvih dana rata u Hrvatskoj, značajan broj Srba koji su živjeli u Zagrebu napustio je grad. Istodobno, s nasilnim deložacijama iz stanova koji su prešli iz stambenog fonda bivše JNA u stambeni fond MORH-a, mnogi su Srbi postali metom diskriminacije i nasilja. Tadašnji mediji su ih često prikazivali kao moguće snajperiste, pete kolone ili neprijatelje, što je dodatno potaknulo stigmatizaciju i fizičke napade na njih početkom rata. Sredinom 1991. godine započela su prva uhićenja, a uz zatvor u Gajevoj ulici te dvorac Kerestinec u Svetoj Nedelji, pojedinci su pritvarani u Paviljonu 22 na Zagrebačkom velesajmu, koji je služio kao sabirni logor. Kroz Paviljon 22, od rujna 1991. do siječnja 1992., prošao je još neutvrđeni broj građana, od kojih su mnoge privodile pričuvne policijske jedinice te pripadnici takozvanih „merčepovaca“, poznatih i kao „Jesenje kiše“.[1]
Prema svjedočanstvima, pojedinci su u potpunoj tajnosti odvođeni s ulica Zagreba i iz svojih stanova, pri čemu su žrtve bile uglavnom osobe boljeg imovinskog statusa. Nakon pritvaranja u kontejner unutar Paviljona 22, žrtve su transportirane do Pakračke poljane u Požeško-slavonskoj županiji, gdje su bile podvrgnute torturi, nakon čega su uslijedila pogubljenja.
Prijelomni trenutak za početak rasvjetljavanja zločina u Pakračkoj poljani događa se tek 1997. kada jedan od Merčepovih boraca, Miro Bajramović, daje intervju tjedniku Feral Tribune. U njemu detaljno opisuje zlodjela koja su se dogodila pod Merčepovim zapovjedništvom. S Bajramovićem je razgovarao novinar Ivica Đikić. U intervjuu je tada Bajramović prozvao i Merčepa, no ovaj će tek godinama kasnije biti procesuiran. “Tomislav Merčep je bio zapovjednik Poljane, a ja sam bio dozapovjednik. Merčep je sve znao. On nije osobno sudjelovao u egzekucijama, ali on je čitao sve što smo mu ni pisali u izvješćima, premda je većina informacija priopćavana usmeno. On je znao za svaku likvidaciju, jer je bio zapovjednik i bio je za nas karizmatična osoba. Nekoliko nam je puta rekao: ‘Noćas očistite sva ta govna’. To je značilo da se likvidiraju svi zatvorenici. Ako nisi učinio što je naređeno, onda si bio peta kolona, a mi smo u Pakračkoj Poljani jednako ubijali i Hrvate i Srbe”, ključni je dio iz Bajramovićevog intervjua. [2]
"Tomislav Merčep je bio zapovjednik Poljane, a ja sam bio dozapovjednik. Merčep je sve znao."
Svjedočanstva brojnih sudionika (među kojima su Bajramović, Boljkovac, Juzbašić, Manolić, Merčep, Nobilo, Pupovac, Rubeša, Spajić, Tomac, Trusić, Uzelac i Vekić) potvrđuju kako su u Paviljon 22 dovođeni zagrebački civili, pretežno srpske nacionalnosti, gdje su ispitivani, neki podvrgnuti mučenju, a zatim prebačeni u Pakračku poljanu. Na toj su lokaciji neki od njih likvidirani. Dokumenti također svjedoče o slučaju Marine Nuić, koja je bila mučena i silovana u Paviljonu 22, a potom ubijena u Poljani. [3]
Nakon Bajramovićevog intervjua, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je prvu optužnicu o ovom slučaju protiv Muniba Suljića i drugih. Optužnica protiv Tomislava Merčepa dolazi tek 2011. godine nakon istrage provedene nakon što je protiv njega podnesena kaznena prijava. Osuđen je u svibnju 2016. na pet godina i šest mjeseci zatvora jer kao zapovjednik postrojbe “merčepovci” nije spriječio podređene u činjenju ratnih zločina nad srpskim civilima. Vrhovni sud mu je u veljači iduće godine povisio kaznu na sedam godina. Početkom 2020. godine je pušten na uvjetni otpust s obrazloženjem “da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za njegov u primjenu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i potrebe za stalnom njegom i pomoći.” [4]
Iako je Tomislav Merčep osuđen za ratne zločine, zatvorski tretman koji je dobio bio je relativno povoljan. Svako ljeto provodio je oko mjesec i pol dana u toplicama, a uvjeti u zatvorskom sustavu u Glini bili su značajno bolji u usporedbi s okolnostima koje su pretrpjele njegove žrtve. Merčep je, unatoč kasnom početku izvršenja kazne – tek 25 godina nakon počinjenih zločina – bio prisutan na važnim političkim događajima. Bio je gost na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, a ranije je sudjelovao na predizbornim skupovima Milana Bandića tijekom predsjedničke kampanje 2009. godine. Na posljednjim predsjedničkim izborima, tema Merčepovog potencijalnog pomilovanja ponovno je pokrenuta kada je Miroslav Škoro izjavio da bi ga trebalo pomilovati. [5] Iako je pravomoćno osuđen, Tomislav Merčep je i dalje nositelj državnih odlikovanja Republike Hrvatske kojima ga je odlikovao Franjo Tuđman - Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera i Red Nikole Šubića Zrinskog, Red kneza Domagoja s ogrlicom te spomenica domovinske zahvalnosti.
U prostorijama bivšeg mučilišta, u Paviljonu 22 Zagrebačkog velesajma, jedno je vrijeme bio laser tag – (hrv. igranje s laserskim puškama). “Na žalost znamo čemu je služio paviljon i da su ovdje bili zatvarani Srbi početkom 90-ih. Doznali smo za to tek kad nas je skupina arhitektonskih stručnjaka zamolila da obiđe paviljon” – kaže Tomislav Božičević, vlasnik tvrtke Pogodak d.o.o., koja je upravljala Laser tag arenom, naglašavajući da ih iz Uprave Velesajma nitko na to nije upozorio, kao što, kako je kazao, od njih ništa ne treba očekivati ni kada je u pitanju održavanje ovog starog objekta. Na stranicama Turističke zajednice Grada Zagreba reklamirala se laser tag arena kao zabavni sadržaj, ali i dalje nema ni riječi o tome što se na tom istom mjestu događalo ranih 90-ih.[7]
Sudbina dokumentarnog filma "Paviljon 22" (redatelj: Nenad Puhovski) snimljenog 2002. godine i emitiranog na HTV-u tek desetak godina kasnije zbog pritiska pojedinih braniteljskih udruga, ilustrativna je za podijeljena viđenja ratnih događaja u Hrvatskoj. Film je prikazan javnosti tek nakon što je korišten kao dokazni materijal na suđenju Tomislavu Merčepu godinu prije. Ovaj slučaj pokazuje postojanje dvaju različitih narativa o prošlosti, usprkos dostupnim dokumentima i svjedočanstvima koji u slučaju "Paviljona 22" nedvosmisleno potvrđuju činjenice.
Nacionalni ili bilo koji drugi identitet ne smije utjecati na procesuiranje i komemoraciju počinjenih zločina. Nacionalni ili bilo koji drugi identitet nikad ne smije biti prepreka prema otkrivanju istine o počinjenim zločinima. Težimo društvu koje poštuje sve žrtve i državi koja se s njima odgovorno suočava.
1 https://snv.hr/zlocini/zagreb/, naziv “merčepovci” dolazi od Tomislava Merčepa koji je zapovijedao postrojbom, odnosno pričuvnom jedinicom.
2 https://www.telegram.hr/politika-kriminal/zvjerstvo-u-pakrackoj-poljani-jedna-je-od-najvecih-sramota-domovinskog-rata-mercep-se-nikada-nije-pokajao/ (pristupljeno 9.11.2024.)
https://www.lupiga.com/vijesti/svjedocanstvo-mire-bajramovica-kako-je-mercepova-banda-ubijala-u-pakrackoj-poljani (pristupljeno 10.11.2024.)
3 Documenta, Sažeti izvještaj i kronologija procesuiranja zločina u Pakračkoj Poljani i Zagrebu, 2016.
4 Presuda K-DO-406/10 (dostupna u arhivi Inicijative mladih za ljudska prava) https://www.portalnovosti.com/umro-tomislav-mercep (pristupljeno 10.11.2024)
5 https://dnevnik.hr/vijesti/predsjednicki-izbori/miroslav-skoro-rekao-da-bi-pomilovao-miroslava-mercepa---587309.html, pomilovanje spada pod ovlasti predsjednika Republike Hrvatske.
6 https://narodne-novine.nn.hr/search.aspx?upit=Mer%c4%8dep&sortiraj=0&kategorija=1&rpp=10&str=1&qtype=3&pretraga=da (pristupljeno 9.11.2024.)
7 https://www.portalnovosti.com/rodendan-u-paviljonu-22 (pristupljeno 9.11.2024.)
Tekst je napisala Mirta Čenić, članica aktivističke mreže Inicijative mladih za ljudska prava
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
