Zagreb, 8. prosinca 2023.
Kada smo 2020. godine, sudjelujući na komemoraciji, prvi put održale govor na Sljemenu, povodom 29. obljetnice od ubojstva naših sugrađana Aleksandre, Marija i Mihajla Zeca, javnost smo upozorile da spomenik Aleksandri Zec nije potreban isključivo zbog sjećanja građana Zagreba i hrvatskih državljana, on je potreban čovječanstvu da ga smeta i uznemiruje, kao opomena da se nikad ne smijemo pomiriti sa životom u društvu u kojem su ubojice slobodne, a nevini ljudi ubijeni.
Danas, 2023. godine, kod bivšeg planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu postavljena je spomen-ploča koju su zajednički postavili Grad Zagreb i Srpsko narodno vijeće. Tim je činom dotad neobilježeno mjesto stradanja konačno postalo obilježeno.
Posebno važnim smatramo što su na spomen-ploči istaknuti i počinitelji zločina, odnosno postrojbe koje su za zločin odgovorne, što predstavlja presedan u obilježavanju mjesta stradanja manjinskog, civilnog, srpskog naroda u Hrvatskoj tijekom ratova devedesetih godina na tlu Hrvatske.
Podsjećamo, ubojstvo Aleksandre, Marija i Mihajla predstavlja zločin iz mržnje, teške nacionalističke mržnje, a direktni počinitelji ubojstva nikad nisu osuđeni.
Ovogodišnja komemoracija ostat će zapamćena i kao događaj na kojem je sudjelovao značajan broj mladih ljudi, a naši aktivisti Senna i Nikola održali su komemorativni govor iz kojeg posebno ističemo:
Mi smo generacija koja je odrastala pod teretom ratne prošlosti i koja posljedice toga živi i dalje. Na naše je živote nepotrebno utjecala činjenica da je Nikola Srbin, a ja Hrvatica. Na naše je živote utjecala činjenica da smo odrastali u nezrelom društvu u kojem se često prebacivala krivica, a rijetko preuzimala odgovornost. U društvu u kojem su počinitelji prolazili nekažnjeno, a žrtve se svjesno zaboravljalo.
S ovog mjesta, stoga, jasno i glasno želimo poručiti – mi pamtimo. Pamtimo sve žrtve besmislenih ratova 90-ih bez obzira na njihovu nacionalnost. Pamtimo njihove obitelji koje su ostale bez najmilijih, sve protjerane koji su ostali bez doma i rodnog zavičaja, sve osiromašene koji su ostali bez radnih mjesta i egzistencije. Pamtimo svu djecu koja su u takvim okolnostima morala odrastati, a naročito onu djecu koja u takvom društvu nisu uspjela odrasti. Pamtimo Aleksandru Zec.
Mi naš dugogodišnji zagovarački rad u svrhu čuvanja sjećanja na obitelj Zec - nastavljamo. Imena obitelji Zec su u Fondu imena iz kojeg se imenuju javne površine za područje Grada Zagreba. Sljedeći korak je i imenovanje javne površine u gradu Zagrebu koje će nositi njihovo ime kako bismo svakodnevno prolazeći tim mjestom, znali i podsjetili se kakve posljedice nacionalistička isključivost nosi.
_________________________________________________
Tekst napisan na ploči prenosimo u nastavku:
“Na ovom mjestu, u noći sa 7. na 8.12.1991. Ubijene su dvanaestogodišnja Aleksandra Zec i njezina majka Marija Zec. Iste večeri svjedočile su ubojstvu oca i supruga, Mihajla Zeca, na pragu njihove kuće na Trešnjevci. Aleksandra i Mihajlo Zec bili su naši sugrađani srpske nacionalnosti. Ubojice Aleksandre, Mihajla i Marije Zec bili su pripadnici pričuvne postrojbe MUP-a. Unatoč priznanju zločina, njegovi izvršitelji nikad nisu kažnjeni. Ne ponovilo se.”
Foto: Dora Tomljanović i Sanja Bistričić Srića
Galerija
