Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora,
Poštovani/e predsjednici/e klubova zastupnika,
obraćamo vam se s prijedlogom da, sukladno stavku 2. članka 105. Ustava Republike Hrvatske pokrenete postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednice Republike.
Naime, držimo da je Predsjednica Republike, gđa. Kolinda Grabar Kitarović nizom izjava, a naročito izjavom upućenom povodom predstavljanja knjige ‘General Praljak’ od 24. studenoga, izvršila nedopustiv javni politički pritisak na rad Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) uoči izricanja pravomoćne presude u predmetu Prlić i drugi, a koje je najavljeno za 29. studenoga. Predsjednica je ovom prilikom, između ostaloga, istaknula: ”Ovih dana, kada se nadamo pravednom sudskom pravorijeku i njegovu oslobađanju, kao i oslobađanju drugih hrvatskih uznika, ova knjiga izlazi kao doprinos istini o njemu i o tom povijesnom razdoblju borbe hrvatskog naroda za slobodu, istini koju je on nakon rata na mnoge načine ustrajno branio svojom riječju.”
Predsjednica Republike dužna je brinuti za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti (st.2 .čl.94. Ustava). Stoga je neprihvatljivo i protupravno djelovanje Predsjednice Republike kojim se vrši neprihvatljiv javni politički pritisak na Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, a s kojim je Republika Hrvatska dužna surađivati u dobroj vjeri (st.3. čl.23. Ustavnog zakona o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava).
Čak iako vjerujemo da Predsjednica Republike misli da i ovim izjavama djeluje u obranu nacionalnih interesa Republike Hrvatske, neprihvatljiva je njezina interpretacija da je u nacionalnom interesu naše Republike takvo djelovanje kojim se ostvaruje pritisak na tijelo međunarodnog sudovanja i to u smjeru zaštite počinitelja najtežih zločina protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.
Poštovani, dozvolite da apeliramo na vašu savjest. Naime, kao država koja je u nedavnoj prošlosti svjedočila strahotama rata na svome području, gdje su u ratu sudjelovale snage susjednih država, čineći zločine protiv državljana naše Republike, moramo vidjeti vrijednost u tome da se utvrdi odgovornost počinitelja i nalogodavaca za zločine te da se žrtvama pruži satisfakcija u smislu zadovoljenja barem minimuma pravde za zlo koje im je naneseno.
U nizu je pravomoćno presuđenih predmeta pred MKSJ-om utvrđeno kako je RH sudjelovala u ratu na području Bosne i Hercegovine te kako je bila u sukobu s Republikom Bosnom i Hercegovinom i njezinim legitimnim snagama. Kroz ratno djelovanje hrvatskih snaga i snaga pod kontrolom Republike Hrvatske u BiH počinjeni su brojni zločini, a utvrđeno je i kako su ove snage implementirale kampanje napada na civile, kršeći pritom međunarodno humanitarno pravo.
Republika Hrvatska za ovo još nije preuzela odgovornost.
I danas, umjesto da se bavi načinima na koje možemo ovu odgovornost preuzeti i time izgraditi pristojno društvo temeljeno na principu vladavine prava, Predsjednica Republike nastavlja politiku agresije prema Bosni i Hercegovini, stajući u obranu počinitelja zločina i u potpunosti zanemarujući perspektivu žrtava. Pritom Predsjednica Republike zanemaruje i perspektivu svih onih građanki i građana Republike Hrvatske koji žele živjeti u odgovornom društvu koje uči lekcije iz prošlosti.
Naime, pravomoćno je utvrđeno da su protiv niza žrtava zločina počinjenih 1993. i 1994. godine u Bosni i Hercegovini zločine počinili pripadnici snaga RH ili onih snaga koje su djelovale u ime RH. Ovo je, kako u pravnom, tako i u političkom i etičkom smislu, naš povijesni dug na kojeg ćemo morati odgovoriti.
Predsjednica Republike, kao i drugi nositelji vlasti u RH, imaju tri izbora: mogu započeti proces suočavanja s ovim dugom na temelju činjenica i sukladno principu pravde, mogu ovaj dug ignorirati i ostaviti ga za buduće generacije ili mu mogu još dodatno pridonijeti i uvećati ga djelovanjem suprotnim principu pravde, time uvećavajući i odgovornost s kojom ćemo se mi, mladi građani i građanke RH morati suočiti. Nažalost, ovakvim postupanjem Predsjednica Republike bira potonje i time RH smješta među zemlje koje opstruiraju procese međunarodne pravde radi zaštite ne svojih nacionalnih interesa, nego partikularnih interesa pojedinaca koji nose odgovornost za planiranje i provedbu najtežih kršenja međunarodnog humanitarnog prava, a protiv interesa žrtava i svih građanki i građana RH koji zagovaraju ostvarivanje ustavne vizije RH, kako je ona oblikovana u članku 3. Ustava Republike Hrvatske.
Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani/e predsjednici i predsjednice klubova zastupnika, pozivamo vas da svojim djelovanjem usmjerite Republiku Hrvatsku prema ovoj viziji, stanete na kraj sramoćenju naše Republike unutar nje i na međunarodnom planu te jasno pokažete kako nitko, pa ni Predsjednica Republike, nije i ne smije biti zaštićen u djelovanju protiv načela našega Ustava.
Stoga vas pozivamo još jednom da, sukladno stavku 2. članka 105. Ustava Republike Hrvatske pokrenete postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednice Republike i potom ga uputite Ustavnom sudu Republike Hrvatske.