Kroz jesen 2023. godine proveo sam pedeset sati kao stažist u YIHR-u. Porijeklom sam iz Sjedinjenih Američkih Država (iz okolice Washingtona, DC) i studiram na Boston Collegeu. Na trećoj sam godini studija, a uobičajeno je za studente moje dobi provesti semestar u inozemstvu. Odlučio sam studirati u Hrvatskoj i bio njome oduševljen njome od kada sam stigao ovdje, početkom kolovoza. Hrvatska nije tipična destinacija za Amerikance koji studiraju u inozemstvu, ali to je bio upravo razlog zbog kojeg sam se ju ja odabrao. Kao student političkih znanosti i filozofije, vrlo sam zainteresiran za etičke i kulturne sukobe na Balkanu tijekom 1990-ih, no nažalost, nisam puno o njima naučio tijekom svog obrazovanja u SAD-u. Zbog malo informacija koje imam o ovoj regiji, želio sam saznati više o životu i povijesti Balkana. Moje sveučilište surađuje s nevladinom organizacijom pod nazivom Europski centar za studije rata i mira (ECSWP) kako bi svakog semestra omogućilo studentima dolazak u Zagreb i proučavanje političkih, filozofskih i teoloških pristupa sukobima koji su uzrokovali raspad Jugoslavije. Nakon što sam saznao sve o kontekstu raspada Jugoslavije i njenim društvenim i političkim posljedicama, dolazak u YIHR bio je prirodam korak u daljnjem obrazovanju o ovoj temi. Moj boravak u YIHR-u pomogao mi je primijeniti svoje teorijsko znanje u stvarnom svijetu i, što je važnije, svjedočiti procesu suvremenog pomirenja koji provodi YIHR i mnoge druge organizacije diljem Balkana.
Tijekom svog vremena u YIHR-u doprinio sam stvaranju priručnika za mlade pisajući definicije pojmova vezanih uz političko odlučivanje, djelovanje i komunikaciju te aktivizam. Ova publikacija bit će dostupna aktivistima YIHR-a i drugim organizacijama na Balkanu kako bi što više mladih iz svih dijelova Balkana moglo sudjelovati u naporima za izgradnju mira sa sličnim razumijevanjem tih osnovnih pojmova. Rad na definiranju pojmova i prikupljanju izvora nije bio izuzetno težak, ali uživao sam u tome jer sam shvatio koliko će taj dokument biti vrijedan za rad YIHR-a u budućnosti. Prevazilaženje odvojenih (i često suprotstavljenih) narativa središnja je misija YIHR-a te vjerujem da će moj doprinost biti dio ostvarivanja tog cilja. Kroz svoj sam rad na publikaciji naučio kako pojmovi poput politike, lobiranja i referenduma, koliko god univerzalno zvučali, imaju različite primjene i konotacije ovdje u Europi nego što ih imaju kod kuće u SAD-u.
Iako sam za rad na priručniku uložio najviše svog vremena u uredu, također sam pomogao u drugim zadacima i imao sjajna iskustva s YIHR-om i izvan ureda. Lektorirao sam članke i e-mailove objavljene na engleskom kako bih osigurao da engleski mojih hrvatskih kolegica izrazi točno ono što su namjeravale, te pomogao pregledavati različite grafičke sadržaje na društvenim medijima za nekoliko YIHR-ovih objava. Izvan ureda imao sam priliku sudjelovati na nekoliko događanja koja su mi bolje približila dijelove neprofitnog svijeta, koje prije nisam poznavao. Prvo je bilo predavanje koje je održao Virtualni muzej Dotrščina o Bremenskom koncentracijskom logoru, nacističkom koncentracijskom logoru stvorenom s ciljem stvaranja najveće njemačke podmornice. Na tom predavanju nisam samo saznao o logoru i ljudima koje je zahvatio, već i o organizaciji i tome kako, kao NGO, prikuplja i radi na očuvanju priča ljudi iz Bremena i njihovih obitelji. Također sam sudjelovao i na sastanku s lokalnim aktivistima YIHR-a gdje sam opušteno razgovarao s njima o raznim pitanjima i razlikama između njihovih života kao sveučilišnih studenata u Hrvatskoj i mojeg života u Americi.
Učenje o kulturnim razlikama u obrazovnom okruženju bilo je mi je vrlo korisno tijekom mog boravka ovdje, ali razgovor sa stvarnim ljudima o njihovim životima i dijeljenje vlastitih iskustava s njima više me obrazovalo o životu u Hrvatskoj jer sam stekao znanja koja kroz samo školovanje nikada ne bih uspio naučiti. Također, jedan sam dan sa svojim kolegicama proveo i na setu! Zajedno smo s članovima YIHR ureda iz Beograda snimali intervjue za proslavu 20. godišnjice YIHR-a. Interakcija sa srpskim kolegama bila je zabavna, a gledanje kako pristupaju procesu snimanja vrlo zanimljivo te sam čak i sam bio intervjuiran, što je definitivno bilo nezaboravno iskustvo. Nisam osjećao da mogu puno doprinijeti zbog kratke duljine trajanja samog stažiranja, ali kolegice su bile vrlo prilagodljive i pažljivo slušale sve što sam želio podijeliti ili pitati, pa sam, jednom kad sam se oslobodio vlastitih očekivanja, zaista uživao u svom stražiranju. S nekoliko članica YIHR aktivističke mreže pred kraj sam svog stražiranja išao na Zagreb film festival na premijeru filma "Lost country", redatelja Vladimira Perišića o političkim nemirima u Srbiji 1996. godine. Film prati sina glasnogovornice Socijalističke partije Srbije dok se nosi s obiteljskim i društvenim posljedicama povezanim s vlašću koja se ponaša nedemokratski kako bi zadržala vlast. Sam je film vrlo moćan, i sretan sam što sam ga imao priliku pogledati.
Teško je verbalizirati koliko je za mene značajno bilo vrijeme provedeno u YIHR-u, i općenito u Hrvatskoj. Ljudi ovdje bili su vrlo ljubazni i izvrsno su me, kao Amerikanca koji je prvi put došao na Balkan, prihvatili. Mislio sam da ću prvotno osjetiti neki nelagodu u uredu zbog kulturnih razlika, ali nakon prvog dana te brige su nestale i osjećao sam se kao da radim uz prijatelje. Brinuo sam se i zbog jezične barijere (moj hrvatski je, blago rečeno, loš), ali ta je briga brzo nestala. Ono u čemu sam najviše uživao, a što mi je svakako najviše pomoglo u mom osobnom rastu, bili su opušteni razgovori između mene, Dorotee i Senne, mojih kolegica s kojima sam u YIHR-u dijelio radni prostor. Naši razgovori često su poboljšavali moj rad, ali mislim da su najvredniji za mene bili oni koji nisu imali direktne veze s poslom. Volio sam slušati o njihovim životima u Hrvatskoj koji iako se na papiru razlikuju od mog, na mnogo načina podsjetili su me na moja vlastita iskustva i puno naučili o odrastanju u Hrvatskoj. Od dječjih emisija do fakultetskih predavanja, razgovarati o sličnostima i razlikama između života mladih ljudi u Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama zaista je učinilo moje iskustvo ovdje puno bogatijim. Zahvalan sam Dorotei, Senni, Branki i Morani što su bile vrlo srdačne prema meni tijekom mog vremena ovdje. Iako je bilo kratko, uvijek ću pamtiti svoje vrijeme ovdje i ponijeti sa sobom lekcije o radu na izgradnji mira.
--
Ovaj tekst napisao je student sa Sveučilišta u Bostonu Jack Villa, koji je mjesec dana stažirao u YIHR-u preko Europskog centra za studije rata i mira.