Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska i Inicijativa mladih za ljudska prava – Bosna i Hercegovina, u suradnji s Fondacijom Friedrich Ebert u Bosni i Hercegovini, organizirale su studijsko putovanje u Ahmiće i Trusinu od 11. do 13. travnja 2025. godine. Putovanje se održalo u vikendu koji prethodi zajedničkoj obljetnici zločina koji su počinjeni 16. travnja 1993. godine. Za mlade iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ovo putovanje je bilo prilika za komemoraciju i učenje o mračnom poglavlju u povijesti njihovih zemalja. Slično putovanje organizirali smo i dvije godine ranije povodom 30. obljetnice ova dva zločina.
Uvodna radionica
Deset aktivista iz tri različite zemlje okupilo se u petak ujutro na uvodnoj radionici u Sarajevu, čija je tema bila zločini počinjeni u Ahmićima i Trusini. Nakon kratke prezentacije koja je pružila kontekst tih događaja, sudionici su pregledali povijesne snimke i slušali o zabilježenim svjedočenjima na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Sudu Bosne i Hercegovine. Radionica je također pružila priliku aktivistima da međusobno podijele svoja razmišljanja te razgovaraju o tome kako pristupiti i nositi se s ovim teškim temama i procesuiranjem emocija koje bi se mogle javiti tijekom posjeta mjestima stradanja.
Posjeta Trusini
U petka, 11. travnja, grupa je posjetila Trusinu, gdje su 16. travnja 1993. godine pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) ubili 22 Hrvata, uključujući 15 civila i sedam zarobljena vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Također su ranjena četiri civila od kojih su dvoje bili djeca.
Sudionici su položili cvijeće i održali minutu šutnje kod spomen-obilježja žrtvama zajedno s Cecilijom Anđelić, koja je podijelila svoje svjedočanstvo o događajima u Trusini. U svom govoru istaknula je važnost odgovornog suočavanja s prošlošću kako bi se spriječilo ponavljanje takvih tragedija. Također nas je podsjetila da prema svima pristupamo s razumijevanjem i tolerancijom, da ne mrzimo nikoga te da opraštamo, ali nikada ne zaboravimo.
Na kraju se pridružila grupi u šetnji selom, koje i dalje pokazuje znakove ratnog razaranja, a dodatno je pogođeno i u poplavama koje su ovaj kraj pogodile u listopadu 2024. godine.
Posjeta Ahmićima
Sljedećeg dana, 12. travnja, grupa je posjetila Ahmiće, mjesto masovnog zločina nad civilima počinjenog 16. travnja 1993. godine. Tada su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i specijalne jedinice Vojne policije HVO-a, tzv. "Jokeri", ubili 116 bošnjačkih civila, među kojima je bilo 11 djece i 32 žene. Najmlađa žrtva je imala samo tri mjeseca, a najstarija 82 godine. Ovi masovni zločini, kao i uništavanje džamija i gotovo svih bošnjačkih kuća u Ahmićima, bili su dio organizirane kampanje etničkog čišćenja na području Srednje Bosne.
Sudionike je dočekao Imam Mahir ef. Husić, koji je razgovarao s grupom i vodio ih kroz spomen-sobu u kojoj su izloženi iskazi svjedoka i preživjelih te fotografije koje dokumentiraju počinjene zločine. Imam je s nama podijelio i trenutne društvene izazove s kojima se suočavaju mještani, naglasiviši: “Prije ovog događaja svi smo se poznavali, družili i išli na kave…Slavili Božić i Bajram, a sada se jedva pozdravljamo.”
Kao i u Trusini, grupa je položila cvijeće na spomen-obilježje žrtvama i održala minutu šutnje, prije šetnje po mjestu. Za razliku od Trusine, broj stanovnika u Ahmićima ponovno je porastao u godinama nakon oružanog sukoba. Na samom kraju šetnje Ahmićima, razgovarali smo sa preživjelima i svjedocima zločina u Ahmićima, s obitelji čija je kuća u zločinu potpuno uništena, a najuži članovi obitelji ubijeni. S nama su podijelili svoje iskustvo i rekli da se često iznova prisjećaju tragičnih trenutaka te istaknuli da im je, što su stariji, sve teže, posebice prije i tijekom obilježavanja obljetnice zločina.
Refleksija
Nakon povratka iz Ahmića u Sarajevo, cijela grupa posvetila je vrijeme razmjenjivanju dojmova o putovanju i onome što su čuli o zločinima u Trusini i Ahmićima, ali i proživljenih emocija te ideja o tome kako misle da mogu doprinjeti prevenciji da se nasilje i ovakvi zločini ponove. Ovo su neki od komentara i misli koje su sudionici podijelili:
“Oba sela okružena su prekrasnim, idiličnim krajolicima. S nejasnim granicama između starog i novog razaranja u Trusini te povratkom života u Ahmiće, teško je zamisliti užase koji su se ondje dogodili relativno nedavno. Priče žrtava i svjedoka nisu samo dio povijesti – one se i dalje pričaju, a pričaju ih oni koji ih još uvijek žive, paralelno s nama.
Čak i ako ste ih već čitali ili gledali fotografije (što, nažalost, mnogi još uvijek nisu), teško je uskladiti užas s prividnim mirom. Bez stalnih napora u razotkrivanju istine, procesuiranju odgovornih, komemoraciji i traženju puta naprijed, ne bi bilo moguće suočiti se s onim što se dogodilo u tim selima.”
“Ljudi su tamo bili toliko pristupačni prema nama i bilo im je drago da ih nismo zaboravili…”
“Najupečatljivija mi je bila baka u Ahmićima koja rekla da se još uvijek boji…Odgovorili smo joj da nećemo dopustiti da se tako nešto više ikada ponovi.”
“Naročito je bilo ohrabrujuće čuti od preživjelih svjedoka oba zločina poruke koje pozivaju na suživot, dijalog i solidarnost. Upravo zbog toga je ovaj program inspirativan i poseban: on je korak ka razumijevanju prošlosti, ljudske patnje i stradanja. Osjetila sam vjeru u suživot, čovjekoljublje i snagu empatije koja će spriječiti ponavljanje zločina u budućnosti. ”
Nakon razgovora, grupa je imala priliku posjetiti i Historijski muzej u Sarajevu te uz kustosicu muzeja proći i kroz postavku koja posjetiocima prikazuje kako je izgledala 44-mjesečna opsada glavnog grada BiH, Sarajeva.
Daljnji koraci
Organizacija studijskih putovanja poput ovog ima ključnu ulogu u obrazovanju mladih o ratnim zločinima, kršenju ljudskih prava i važnosti odgovornog suočavanja s prošlošću te inkluzivne memorijalizacije. Kroz konkretna iskustva i vođene posjete mjestima stradanja, sudionici ne samo da stječu važna saznanja o (sudski) utvrđenim činjenicama o ovim događajima, nego i aktivno sudjeluju u izgradnji i razvoju inkluzivne memorijalizacije na području nekadašnje Jugoslavije. Takva putovanja omogućuju mladima da razumiju važnost komemoracije svih žrtava, bez obzira na njihovu etničku pripadnost, čime se doprinosi izgradnji društva temeljenog na pomirenju i zajedničkoj odgovornosti za suočavanjem s našom nasilnom prošlošću.
Svi sudionici ovog studijskog putovanja izrazili su veliko zadovoljstvo što su imali priliku sudjelovati i istaknuli da bi ovakva putovanja trebala biti češće organizirana kako bi što veći broj mladih mogao dobiti uvid u činjenice o slučajevima kršenja ljudskih prava, ali i steći iskustvo važnosti memorijalizacije i komemoracije svih žrtava oružanih sukoba bez obzira na nacionalnost.
Sudionici su također naglasili kako ovakvi događaji imaju dugoročan utjecaj na njih, jer im pomažu da shvate duboku povezanost prošlosti i sadašnjosti te ih potiču da prenesu stečeno znanje unutar svojih zajednica. Kao što su i sami istaknuli, takva iskustva navode ih da prepoznaju vlastitu odgovornost u suočavanju s prošlošću, motivirajući ih da kroz različite oblike izraza, poput poezije, pisanja blogova, aktivizma ili rada u organizacijama doprinesu jačanju odgovornog pristupa prošlosti, kako bi se stvorilo društvo koje će se temeljiti na istini, pomirenju i međusobnom poštovanju i suradnji.
“Ovo studijsko putovanje shvatila sam kao poziv ka zajedništvu, prihvatanju različitosti, kulturi pamćenja i borbu za trajni mir.”
Galerija
