Istog dana kada se dogodio pokolj u Ahmićima, ratni zločin koji su počinili pojedinci iz 4. bojne vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i jedinice “Jokeri”, protiv muslimanskih civila i vojnika tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, svega stotinjak kilometara dalje dogodio se još jedan stravičan zločin. Dana 16. travnja 1993. godine u selu Trusina, smještenom u općini Konjic, pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) ubili 22 Hrvata, većinom civile te nekoliko pripadnika HVO-a. U toj općini je bio najveći razmjer etničkoga čišćenja Hrvata na području BiH.
Do 1992. godine u Trusini je živjelo 40-ak obitelji hrvatske nacionalnosti (oko 50% stanovništva), a od pokolja i progona u travnju 1993. tamo su ostale tek opljačkane i spaljene kuće, a nitko od prognanih Hrvata nije se vratio. U jutarnjim satima tog 16. travnja započele su borbe između ABiH i HVO-a. Nakon nekoliko sati sukoba, postrojba ABiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage probila je obranu i zarobila nekoliko pripadnika HVO-a. Ubojstvo je napravljeno na način da su od dijela zarobljenih civila formirali živi zid i time natjerali vojnike da se predaju, a potom ih i strijeljali. Osim ubijenih civila i hrvatskih vojnika, ranjene su četiri osobe, među kojima dvoje djece. Civili, većinom žene i djeca, bili su zatvoreni u privatnim kućama, a kasnije su pušteni da napuste selo.
Zločin u Trusini dogodio se istog dana kada je u Ahmićima ubijeno 116 Bošnjaka, ali za razliku od Ahmića, Trusina nije dobila značajnu medijsku pažnju. Godinama nakon rata, pokrenute su istrage i suđenja protiv onih koji su sudjelovali u ovom zločinu. Pred Sudom BiH za zločin u Trusini pravosnažno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina, Rasema Handanović – koja je u trenutku počinjenja zločina imala tek 21 godinu, a ujedno je i jedina priznala krivicu – na pet i pol, Mensur Memić na deset, Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora. Za zločin u Trusini optužen je i zapovjednik postrojbe, Zulfikar Ališpago, ali suđenje je zbog njegovog zdravstvenog stanja prekinuto. Iako je doneseno nekoliko pojedinačnih presuda, već 30 godina nije službeno utvrđeno s koje razine u zapovjedničkom lancu je izdana naredba za napad.
Tekst je napisala Petra Orešković, članica aktivističke mreže Inicijative mladih za ljudska prava.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Leko, D. (2021). Utjecaj rata na brojnost i položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini (Diplomski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:111:066378
https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/nakon-22-godine-donesene-presude-za-ratni-zlocin-nad-hrvatima-u-trusini---398496.html (pristupljeno: 5.3.2025.)
Zaninović, M. (2024). Rat u Hercegovini 1992. - 1995. (Završni rad). Zadar: Sveučilište u Zadru. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:162:938360
https://detektor.ba/2018/04/13/ahmici-i-tusina-u-jednom-danu-138-ubijenih/ (pristupljeno: 5.3.2025.)
https://zurnal.info/clanak/zulfikar-alispago-godinama-izbjegava-sudenje-za-zlocin-u-trusini/26288 (pristupljeno: 5.3.2025.)