„Moj otac i ja nismo imali laku komunikaciju nakon njegova povratka iz rata i moje adolescencije. Danas je drugačije. Danas lakše pričamo o mnogo toga, kao i o hrvatskim zločinima. Moj otac me razumije, jako je ponosan na svoje sudjelovanje u ratu jer smatra da je branio Domovinu i svoju obitelj, dakle mene koji sam tada bio dijete. Volim svog oca“.
Ovo je jedna od poruka koje su sinoć odzvanjale Galerijom na katu zagrebačkog Kulturno informativnog centra, gdje je Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska (YIHR) otvorila izložbu Mladi se sjećaju zaboravljenih. Izložba koja ne ostavlja prostor ravnodušnosti prikazuje kako generacije rođene nakon ratova devedesetih vide njihovu destruktivnost, posebnu pažnju posvećujući često zaboravljenim žrtvama, ističu autorice izložbe.
„Izložbu su osmislili i realizirali oni koji rat nisu doživjeli, ali njegove posljedice osjećaju na vlastitoj koži, oni koji žele spriječiti ponavljanje sukoba te izgraditi društvo zasnovano na poštivanju ljudskih prava, predvođeno tolerantnim građanima koji kritički misle o prošlosti svoje zemlje“, naglasila je direktorica YIHR-a Senna Šimek, uz koju autorski tim čine još i Dora Tomljanović, Petra Orešković i Tena Bakšaj, a važnu ulogu odigrao je i profesor Nebojša Blanuša, nositelj kolegija “Kulturalna trauma i politike pamćenja” na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Izložba prati doslovno i figurativno putovanje putevima ratnih trauma i, kako ističu, nastoji prikazati istinu, a ne političke diskurse.
„Postoji izravna veza između ratova devedesetih i neprekidne međuetničke mržnje i predrasuda prema onima koje se doživljava kao (etnički) 'druge'“, poručuju autorice izložbe kojima je cilj doprinijeti ostvarenju pravde u slučajevima ratnih zločina, pomirenju unutar Hrvatske i regije te očuvanju ljudskih prava kao jednog od preduvjeta demokracije.