Zagreb, 20. ožujka 2023.
AKTIVISTIČKA PERSPEKTIVA:
D.H., sudionik Edukativno-aktivističkog dana "Mladi se sjećaju zaboravljenih", piše o tome što je naučio i podsjeća na važnost inkluzivnog sjećanja.
Tijekom Edukativno-aktivističkog dana smo se upoznali sa primjerima kršenja ljudskih prava nad civilima srpske nacionalnosti tijekom Domovinskog rata. Kada govorimo o zločinima nad civilima srpske nacionalnosti na području Zagreba, možemo reći da su oni počinjeni od strane aktera koji su operirali u sivoj zoni zakona, između legalne i ilegalne sfere. Zločine i povrede ljudskih prava koje su počinili ti akteri nad civilima srpske nacionalnosti uključivali su krađe, iznude, deložacije, mučenja i ubojstva. Od svih zločina počinjenih nad civilima srpske nacionalnosti na području grada Zagreba, najcrnji primjer su ubojstva Mihajla, Marije i Aleksandre Zec od strane pomoćnih policijskih postrojbi pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa. Tu dolazimo do onoga što je najveći propust od strane institucija Republike Hrvatske, a to je pitanje pravde za žrtve ovog stravičnog zlodjela. Pravda je potrebna i za članove obitelji Zec, ali i za samo društvo. Pravda je za sve potrebna jer ona omogućuje društvu da lakše zacijeli rane proizašle iz rata, ali i da se izbjegnu ovakvi događaji u budućnosti. Kada govorimo o pravdi u slučaju ubijenih članova obitelji Zec, ali i ostalih pojedinaca kojima su povrijeđena temeljna ljudska prava tijekom Domovinskog rata, možemo vidjeti jedan veliki neuspjeh.
Pitanje pravde je važno za budućnost odnosa u društvu, ali i među društvima. Pravda za žrtve je važna kako bi se prebrodile razlike koje su dovele do početka samog sukoba. Kada govorimo o pravdi za ubijene članove obitelji Zec, možemo vidjeti da ona nije bila ostvarena. Pripadnici Merčepove postrojbe koji su počinili zločine su priznali što su učinili, no unatoč tome, oni su na kraju oslobođeni krivnje zbog proceduralnih pogrešaka. Uz to, Tomislav Merčep je dobio laganu zatvorsku kaznu. Kao posljedica toga, možemo reći da je pravosuđe Republike Hrvatske zakazalo u tome da pruži pravdu članovima obitelji Zec, ali i ostalima koji su nastradali od strane postrojbi pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa. Ovaj rezultat zapravo otkriva drugu stranu odnosa između institucija Republike Hrvatske i naslijeđa Domovinskog rata. Ovdje imamo situaciju da postoji tendencija da se zločini i povrede ljudskih prava počinjeni nad civilima srpske nacionalnosti, umanjuju, negiraju, relativiziraju i na kraju zaboravljaju. Razlog tomu je činjenica da se otvaranje ovih pitanja smatra politički nekorektnim i da se time ocrnjuju akteri i institucije koji su djelovali u ovom razdoblju. Kao posljedica toga, možemo reći da postoji tendencija da zločini počinjeni nad civilima srpske nacionalnosti budu ignorirani od strane šire javnosti.
Sjećanje na nevine žrtve ratnih sukoba i na povrede ljudskih prava nije samo gledanje u prošlost, nego je i gledanje u budućnost. Razlog tomu je činjenica da način na koji se formiraju sjećanja ima veliku ulogu u tome kako će buduće gledati na događaje koji su se dogodili u prošlosti. Kao posljedica toga, društvo mora pronaći način da se utvrdi istina o događajima koji su se dogodili tijekom ratnog sukoba te da se pozovu institucije i ostali odgovorni akteri na djelovanje protiv onih koji su počinili zločine protiv nevinih. Jedino tako će društvo biti u mogućnosti da izgradi međusobno povjerenje i da se ovakvi zločini nikada više ne ponove u budućnosti. Sve to nas dovodi do toga da se je važno sjećati nevinih žrtava kao što su to članovi obitelji Zec jer time dajemo do znanja počiniteljima da društvo nije zaboravilo na njihove stravične zločine i time oni nisu samo fusnota u knjizi povijesti.
Edukativno-aktivistički dan “Mladi se sjećaju zaboravljenih” proveden je u sklopu projekta "Inkluzivno sjećanje" financiranog od strane nadležnog ureda grada Zagreba.
Navedeni tekst isključiva je odgovornost autora i njegovo autorsko djelo.