Zagreb/Beograd/Sarajevo/Podgorica/Priština, 4. kolovoza/augusta 2022.
Povodom dvadeset i sedme godišnjice VRO Oluja, regionalna mreža Inicijative mladih za ljudska prava poziva institucije u Hrvatskoj i Srbiji da više surađuju po pitanju ostvarenja prava i pravde za žrtve ratnih zločina te da najviši državni dužnosnici zemalja pogođenih ratovima devedesetih ozbiljnije, odgovornije i hrabrije doprinose izgradnji mira i odgovornog suočavanja s ratnom prošlošću.
Prema izvještaju Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava iz 2001. godine tijekom i nakon VRO Oluja ubijeno je više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost kao i na nagovor krajinskih vlasti Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Njihova je imovina uništavana ili pokradena, a povratak im je de facto onemogućen.
Prema podacima FHP, oko 10 000 civila izbjeglih iz Hrvatske i BiH tijekom ljeta 1995. godine pripadnici MUP-a Srbije su privodili i potom izručivali vojnim vlastima tadašnje Republike Srpske Krajine (RSK) i Republike Srpske (RS). Ovakva prisilna mobiliziranja, koja su predstavljala najgrublju povredu Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica kao i Zakona o izbjeglicama u Srbiji, rezultirala su gubitkom najmanje 54 života kao i teškim tjelesnim povredama i psihičkim posljedicama po veliki broj mobiliziranih muškarca. U periodu od kolovoza do kraja rujna1995. godine, MUP Srbije je predao oko 5.000 izbjeglica kampu za obuku Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, gdje su izbjeglice prolazile kroz psihičku i fizičku torturu.
Nijedna žrtva „Oluje” u Srbijii nema status civilne žrtve rata iako dužnosnici Srbije posljednjih godina na službenim komemoracijama govore o neophodnosti sjećanja na žrtve Oluje. Žrtve srpske nacionalnosti su, nažalost, još uvek taoci svake vlasti u Srbiji a njihovim pričama, sudbinama i položajem se manipulira zarad političke koristi putem medija, umjetnosti i nastupa najviših zvaničnika.
Pred sudovima u Republici Hrvatskoj, povodom zločina tijekom i nakon VRO Oluja donesene su samo dvije osuđujuće pravomoćne presude za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratne zločine protiv ratnih zarobljenika u Prokljanu i Mandićima te za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Kijanima kod Gračaca prema podacima Documente - Centra za suočavanje s prošlošću iz 2021.
Izostanak pravovremenog djelovanja pravosuđa RH postao je posebice vidljiv široj javnosti u svibnju 2022. godine kad je tužiteljstvo Republike Srbije podiglo optužnicu protiv pilota hrvatske vojske za bombardiranje civila na Petrovačkoj cesti kod mjesta Kapljuh u selu Bravsko te u mjestu Svodna u Bosni i Hercegovini, u kolovozu 1995. Godine. Sućut prema žrtvama od strane najviših državnih dužnosnka u Hrvatskoj je izostala.
Znamo da društvo utemeljeno na nepriznavanju svojih grešaka iz prošlosti nema perspektivu mirne budućnosti i odlučno ispunjavamo našu kolektivnu odgovornost da javno pozivamo nadležne institucije da doprinesu saznanjima o istini i da donesu pravdu žrtvama.
Iz tog razloga, zahtijevamo:
- Od tužiteljstava u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini da bolje i temeljitije surađuju na procesuiranju počinitelja zločina tijekom i nakon VRO Oluja.
- Od Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske da se prošle godine doneseni Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata s pratećim Pravilnikom primjenjuje u duhu ustava, ne diskriminirajući nijednu žrtvu temeljem njenog identiteta, nacionalnog, etničkog ili bilo kojeg drugog, a od Narodne skupštine Republike Srbije da donese zakon o civilnim žrtvama rata koji bi omogućio i olakšao ostvarivanje njihovih prava i statusa, zagarantiranih ustavom i međunarodnim aktima važećim u Srbiji
- Od premijera i predsjednika Republike Hrvatske da upute iskrenu i javnu ispriku žrtvama ratnih zločina koje su počinile snage Republike Hrvatske za vrijeme i nakon VRO Oluja, a od predsjednika Republike Srbije da uputi ispriku građanima koji su izbjegli iz Hrvatske 1995. godine, a prisilno su mobilizirani od strane policije i paravojnih formacija. U tome im može pomoći priručnik za političare ‘Kako se ispričati za zločine’ koji je izradila Inicijativa mladih za ljudska prava.
- Od najviših političkih predstavnika, da se suzdrže od umanjivanja i relativiziranja činjenica koje se odnose na počinitelje i žrtve ratnih zločina, a da pažnju i javni prostor koriste za izražavanje sućuti sa svim žrtvama
- Da na obilježavanju vojnih operacija, državni dužnosnici ne zaobilaze javno istaknuti imena svih stradalih civila, naših sugrađana neovisno o njihovoj nacionalnosti i/ili etnicitetu, a koji su za vrijeme vojnih operacija ubijeni
- Da se ne odlikuje državnim odlikovanjima optuženike i osuđenike za ratne zločine pred domaćim i drugim sudovima neodgovorno se tako ponašajući prema žrtvama zločina te ratnim veteranima koji su ratovali u skladu s odredbama i standardima međunarodng humanitarnog prava
- Da se u školske kurikulume, posebice nastave povijesti, uvrste i činjenice iz ratne prošlosti koje ne služe kao ponos, već upravo suprotno, predstavljaju nacionalnu sramotu za koju mladi moraju znati kako bi znali što je istina i kako bi utjecali na neponavljanje
Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Kosovu jasno vam poručuje - ne ostavljajte nam društvo opterećeno prošlošću i podjelama, mržnjom i nacionalizmom! Na lekcijama iz prošlosti, odgovorno, odlučno i hrabro stvarajte bolju sadašnjost i budućnost utemeljenu na suradnji i međusobnom poštovanju.
Premladi da se sjećamo, odlučni da nikad ne zaboravimo.