Provedeno je ažuriranje pravnog izvješća koje se tiče zakonodavnog okvira zaštite žrtava seksualnog nasilja i njegove usklađenosti s međunarodnim mehanizmima.
POBOLJŠANJEM PRAVNOG OKVIRA DO DJELOTVORNIJEG PROCESUIRANJA SEKSUALNOG NASILJA KAO VIDA IZVRŠENJA RATNIH ZLOČINA
Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska, u okviru projekta Justice&Voices: Advocating Rights of War Violence Survivors through Law, Storytelling and Art čiji je cilj unaprijediti pravdu, priznanje i javnu vidljivost žena koje su preživjele ratno seksualno nasilje u Hrvatskoj tijekom 1990-ih, provela je ažuriranje pravnog izvješća koje se tiče zakonodavnog okvira zaštite žrtava seksualnog nasilja i njegove usklađenosti s međunarodnim mehanizmima.
Republika Hrvatska nije poduzela sve raspoložive mjere kako bi žrtvama osigurala učinkovit pristup pravdi. Nakon izmjena Strategije razvoja pravosuđa 2013. godine dodatno je smanjen institucionalni fokus na žrtve ratnog seksualnog nasilja, premda bi olakšavanje njihovog pristupa pravdi trebalo biti jedan od prioritetnih ciljeva. Problem predstavlja i neusklađenost nacionalnog zakonodavstva i sudske prakse s međunarodnim standardima, osobito u pogledu definicije ratnog seksualnog nasilja i prepoznavanja svih oblika seksualnog nasilja. Ta neusklađenost u pojedinim je slučajevima dovodila do pogrešne pravne kvalifikacije djela i umanjivanja njihove težine.
Najproblematičniji u ovom kontekstu je Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, koji je neusklađen s međunarodnim standardima jer sadrži disproporcionalna ograničenja (državljanstvo, prebivalište i nesudjelovanje u neprijateljskim postrojbama) koja mogu isključiti dio žrtava seksualnog nasilja iz ostvarivanja prava, što je suprotno međunarodnopravnom načelu nediskriminacije sadržanom u međunarodnom humanitarnom i kaznenom pravu. Nadalje, zakon preusko definira seksualno nasilje, izostavljajući niz oblika seksualnog nasilja prepoznatih u međunarodnim instrumentima, poput drugih teških seksualnih zlostavljanja ili prisile na brak. Takav normativni okvir ograničava pristup reparacijama i potencijalno diskriminira određene skupine žrtava, iako međunarodno pravo obvezuje države da osiguraju pravdu i reparacije svim žrtvama seksualnog nasilja počinjenog tijekom oružanog sukoba.
Zbog navedenih zakonodavnih manjkavosti i sustavnih disfunkcionalnosti, predlažemo sljedeće konkretne korake:
-
Jasno definirati tko je nadležan za pružanje zakonski propisane psihološke i pravne pomoći žrtvama seksualnog nasilja u ratu te propis koji ovo definira implementirati, odnosno razviti efektivan sustav podrške kakav je razvijen na MKSJ-u.
-
Dodatno educirati i senzibilizirati sve stručne osobe koje dolaze u kontakt sa žrtvama seksualnog nasilja u ratu kroz multidisciplinarne edukacije, te potaknuti bolju suradnju među različitim institucijama.
-
Razviti standardiziranu, detaljnu i senzibilnu listu pitanja kojom bi se vodilo pri uzimanju izjava žrtava seksualnog nasilja u ratu, a koja pokriva sve podatke relevantne za kazneni postupak, po uzoru na listu razvijenu od strane Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja. Pitanja ne bi trebala biti kreirana kao zatvoreni krug pitanja ili kao obavezna pitanja, već bi trebala ovisiti o specifičnim okolnostima svake pojedine žrtve ratnog seksualnog nasilja, pri čemu bi svako ispitivanje trebalo svesti na najmanju moguću mjeru, osobito s obzirom na to da je najčešće riječ o žrtvama koje zbog preživljenog seksualnog nasilja trpe zdravstvene posljedice (npr. PTSP).
-
Implementirati principe Pravila 96 u hrvatski zakonodavni okvir – iako se čini kako se u hrvatskoj sudskoj praksi ti principi uvažavaju (no ne možemo znati u kojoj mjeri), njihovo uvođenje u zakonski okvir dodatno bi osiguralo njihovo provođenje, te bi simbolički označilo želju Republike Hrvatske da olakša pristup pravdi žrtvama seksualnog nasilja u ratu.
-
Uskladiti Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu s međunarodnim mehanizmima zaštite ljudskih prava i Ustavom RH – proširiti način definiranja kaznenog djela seksualnog zločina i omogućiti reparacije za sve žrtve seksualnog nasilja 1991.-1995. na teritoriju RH neovisno o njihovom statusu za vrijeme konflikta.
-
Dodatno formalno ublažiti uvjete u pogledu dokazivanja i odštete za zločine seksualnog nasilja u ratu, vodeći računa o međunarodnim mehanizmima - Pravilu 96 i odredbama Statuta Međunarodnog kaznenog suda.
Ovdje možete pronaći cijelo izvješće.
