1.  IZVRŠNI SAŽETAK

Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska nevladina je organizacija za ljudska prava pod vodstvom mladih sa sjedištem u Zagrebu. Organizaciju smo osnovali 2008. godine s ciljem da doprinesemo ostvarenju pravde u slučajevima ratnih zločina, pomirenju unutar Hrvatske i s regijom te ojačavanju demokracije.

Ponosimo se rezultatima koje smo postigli od svojeg osnutka. Pratili smo ključna suđenja za ratne zločine i promicali sudski utvrđene činjenice pazeći pritom da slušamo glasove žrtava te ih gurnemo u prvi plan – da ih čuju i javnost i institucije. Shvaćamo da bez istinski regionalne perspektive ne može doći do pomirenja. Omogućili smo da se mladi iz regije susreću te dobiju priliku da djeluju u izgradnji budućnosti istinskog mira. Naša su regionalna nastojanja u tu svrhu bila ozbiljna: tijekom više godina naša organizacija imala je ključnu ulogu u zagovaranju institucionalizacije regionalnih razmjena mladih, što je kulminiralo pionirskim poduhvatom zasnivanja Regionalnog ureda za suradnju mladih. Također smo koordinirali regionalnu kampanju skupljanja potpisa podrške za osnivanje regionalne komisije za istinu. Tisućama mladih ljudi pružili smo priliku da uče o prošlosti regije i bave se prijeko potrebnim ljudskopravaškim aktivizmom. U Hrvatskoj se dosljedno borimo protiv otrovnih nacionalističkih narativa koji uče mlade da slave ratne zločince, da ne izlaze iz uskih etničkih krugova i isključuju one koji su različiti, umjesto da ih inspiriraju da kritički misle te izgrade istinski demokratsko društvo utemeljeno na ljudskim pravima. Plivajući protiv struje, uspjeli smo razbiti tabue. Godine 2020. Vlada je po prvi puta odala počast svim civilnim žrtvama poginulim tijekom operacije Oluja. U 2021. godini naše dugoročno zagovaranje dalo je ploda kad su gradske vlasti u Zagrebu konačno poduzele korake da se poklone sjećanju na obitelj Zec koju su 1991. godine brutalno ubile hrvatske snage. U znak prepoznavanja našeg truda i sposobnosti da inspiriramo ljudskopravaški aktivizam diljem zapadnog Balkana regionalnoj mreži inicijativa mladih dodijeljena je Nagrada za ljudska prava Václav Havel za 2019. godinu pri čemu smo bili prva nevladina organizacija koja je dobila ovo prestižno priznanje. Iste godine Inicijativi mladih – Hrvatska dodijeljena je medalja Republike Francuske “Liberté, Egalité, Fraternité” povodom našeg rada koji pomaže mladima u izgradnji zajedničkih narativa o nedavnoj prošlosti.

No ipak, usprkos dosadašnjim postignućima, naš rad na pomirenju ostaje prijeko potreban. Otkad je Hrvatska pristupila Europskoj Uniji napredak u tranzicijskoj pravdi i suočavanju s prošlošću u nekoliko je područja zapeo umjesto da se nastavi. U tome je važna bila činjenica da je u trenutku pristupa EU pritisak da se riješe problemi ljudskih prava i tranzicijske pravde bio nedostatan, a Hrvatskoj omogućeno da se distancira od regije. U ovakvom kontekstu naš je glas često jedini koji zahtijeva odgovorno suočavanje s prošlošću. Krize kao što su pandemija, potresi, a odnedavno i strašna realnost novog rata u Europi, čine post-jugoslavenske zemlje fragilnijima i povećavaju rizik od obnavljanja napetosti u regiji. Usprkos tome, odbijamo se obeshrabriti. Mladima u Hrvatskoj i ostatku regije još su uvijek ograničene prilike za razvijanje svojeg punog potencijala i za istinsku političku participaciju. Zaslužuju ništa manje od našeg neprekinutog angažmana i aktivizma.

Imajući na umu naše rezultate i ove preostale izazove, u 2021. godini započeli smo temeljit proces razvoja strategije. On je uključivao revidiranu analizu konteksta kao i serije konzultacija s našim osnivačima, članovima, volonterima, mladima, partnerima, donatorima i stručnjacima. Svima im iskreno zahvaljujemo jer su nam njihovi doprinosi otvorili nove perspektive i uvide te obnovili hrabrost i inspiraciju.

Kao rezultat ovih strateških promišljanja donijeli smo odluku da ćemo:

• Ohrabriti mlade i omogućiti im da promijene stavove te da se bore protiv porasta nacionalizma iz 1990-ih i njegovih posljedica
• Pobrinuti se za to da ključne institucije poduzmu korake kako bi se odgovorno suočavale s prošlošću, što uključuje i učinkovitu implementaciju mehanizama tranzicijske pravde
• Osnažiti ekonomski deprivirane mlade i one iz ratom pogođenih lokalnih zajednica u kritičkom mišljenju, samoorganizaciji i uvođenju pozitivnih društvenih promjena

U našem radu na ispunjenju ovih ciljeva bit će nam čast povezati se s mladima, svim partnerima, donatorima i inicijativama koje dijele naše vrijednosti, našu viziju, te žele doprinijeti njenom ostvarenju.

 

2.  O INICIJATIVI MLADIH ZA LJUDSKA PRAVA – HRVATSKA

Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska (Inicijativa mladih – Hrvatska) neprofitna je, nestranačka, nevladina organizacija mladih sa sjedištem u Zagrebu osnovana 2008. godine. Osnivači su bili mladi aktivisti za ljudska prava, demokraciju i sjećanje koji su željeli doprinijeti (a) izvršenju pravde u slučajevima ratnih zločina, (b) pomirenju unutar nacije i sa susjednim nacijama te (c) ojačavanju demokracije u Hrvatskoj. Kao dio regionalne mreže Inicijativa mladih, zajedno sa sestrinskim organizacijama u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu, i Inicijativa mladih – Hrvatska uspostavljena je kako bi na regionalnoj razini s ostalim organizacijama Inicijative mladih za ljudska prava radila na općem cilju sprečavanja ponovnog nasilja na području bivše Jugoslavije. Uz naš regionalni zagovarački rad, zalažemo se za pristup suočavanju s prošlošću koji u prvi plan stavlja obavezu da se „počisti vlastito dvorište“ te pritom dosljedno prozivamo hrvatsku državu i društvo da preuzmu svoj dio odgovornosti za događaje iz devedesetih. 

Od svog osnutka aktivno se borimo protiv toga da ratni zločini prolaze nekažnjeno te se zalažemo za prava i memorijalizaciju civilnih žrtava. Učinkovito smo pratili ključna suđenja za ratne zločine te svojim zagovaranjem doprinijeli boljoj zaštiti svjedoka i promicanju sudski utvrđenih činjenica, uključujući i one povezane s postupcima Republike Hrvatske tijekom sukoba iz devedesetih godina. Svojim zagovaranjem, koje uključuje i kampanju Isprika, doprinijeli smo humanizaciji svih žrtava, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Povrh aktivizma vezanog za tranzicijsku pravdu i suočavanje s prošlošću, također smo se bavili općim promicanjem ljudskih prava u Hrvatskoj te doprinijeli praćenju ljudskih prava i borbi protiv diskriminacije etničkih, nacionalnih, seksualnih i rodnih manjina.

Kroz ova raznovrsna nastojanja ostali smo posvećeni i usredotočeni na uključivanje mladih te vjerni vrijednostima neovisnosti, uključivosti i potrage za istinom. Predanost tome da u svemu što radimo mlade zadržimo u prvom planu te ih osnažimo u njihovoj djelatnosti i potencijalu za ljudskopravaški aktivizam ostaje u središtu našeg načina borbe za promjenu.

 

3.  SKICA KONTEKSTA

Kontekst djelovanja Inicijative mladih – Hrvatska bio je u trenutku njenog osnivanja istovremeno prepun izazova i nade budući da je postupak pristupanja Europskoj Uniji shvaćen kao prilika za značajan napredak u poštovanju ljudskih prava, u tranzicijskoj pravdi i demokratizaciji općenito. Nakon pristupa Hrvatske Europskoj Uniji 2013. godine realnost je ipak zahtijevala otrežnjenje: specifični problemi koje navodimo ispod posebno su zabrinjavajući te utječu na strateško pozicioniranje Inicijative mladih – Hrvatska u periodu između 2022. i 2025. godine.

Pristup Europskoj Uniji – daleko od magičnog rješenja

Otkad je Hrvatska pristupila EU dogodio se značajan pad razine poštivanja ljudskih prava, odnosno porast diskriminacije po nacionalnoj i etničkoj osnovi, govora mržnje i revizionizma (kako na mreži tako i van nje), a većina ovih pojava porijeklo ima u nerazriješenom nasljeđu ratova iz devedesetih. Problemi ljudskih prava i tranzicijske pravde koje je trebalo riješiti prije pristupa EU zanemareni su i zaboravljeni, a posljednjih godina hrvatske institucije počinile su i izravne povrede ljudskih prava, na primjer kroz nasilna i nezakonita protjerivanja („pushbackove“) migranata na granici Hrvatske i BiH. Ovi obrasci de facto su legitimizirani izostankom reakcije EU institucija koje nisu u stanju rješavati probleme s kršenjem ljudskih prava i vladavinom prava koji se događaju u zemljama članicama (npr. u Mađarskoj i Poljskoj). Pristup EU također je omogućio Hrvatskoj da se politički distancira od ostatka regije zapadnog Balkana, posebice u pitanjima koja se tiču suočavanja s prošlošću i pomirenja (npr. Hrvatska se odbija priključiti Regionalnom uredu za suradnju mladih/RYCO-u). Pristup EU imao je i negativan učinak na mogućnosti financiranja organizacija civilnog društva iz Hrvatske te je najteže pogodio organizacije koje se bave upravo pomirenjem budući da mnogi donatori fokusirani na izgradnju mira više ne uključuju Hrvatsku u svoje strategije ili to čine samo neizravno. Ovaj problem još je izraženiji u slučaju regionalnog prikupljanja sredstava, budući da Hrvatska više ne ispunjava uvjete za većinu natječaja koji obuhvaćaju regiju, a što izravno utječe na prilike za suradnju na konkretnim projektima između Inicijative mladih – Hrvatska i ostalih Inicijativa.

Poštivanje prava manjina: još je dug put pred nama

Prema izvješću Pučke pravobraniteljice za 2020. godinu pritužbe na diskriminaciju (najčešće u područjima rada i zaposlenja te na osnovu nacionalnosti, etniciteta, zdravlja, imovinskog statusa i dobi) bile su treća najčešća skupina pritužbi. No još od 2017. godine nijedno godišnje izvješće Pučke pravobraniteljice nije stavljeno na raspravu u Saboru. Nikakvog značajnog napretka nije bilo ni u implementaciji Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, posebno u vezi zaposlenja. I dok su nakon potresa koji su pogodili Hrvatsku 2020. godine reakcije građana bile obilježene solidarnošću koja nije marila za etničke granice, Srpsko nacionalno vijeće nastavlja bilježiti slučajeve fizičkog nasilja, govora mržnje, diskriminacije i oštećenja imovine u kojima su žrtve Srbi. Govor mržnje prisutan je i na mreži i izvan nje i primarno je usmjeren na nacionalne manjine, izbjeglice i LGBTQ osobe.

Tranzicijska pravda: djelomičan napredak na nacionalnoj razini…

Stanje tranzicijske pravde i na činjenicama utemeljenog odnosa prema nasljeđu devedesetih godina još uvijek stvaraju veliku zabrinutost, kako na nacionalnom tako i na regionalnom nivou.

U Hrvatskoj je Ustavni sud 2020. godine odbio uzeti u razmatranje dijelove zakona koji određuje prava žrtava ratnog seksualnog nasilja (za više detalja vidi dolje pod Strateškim ciljem 2) te de facto sprečava žrtve koje nisu etnički Hrvati da ostvare svoja prava. Još jedan primjer nezadovoljavajućeg djelovanja institucija je i Visoki prekršajni sud koji je u predmetu protiv pjevača Marka Perkovića Thompsona 2020. godine presudio da upotreba ustaškog pozdrava „za dom spremni“ nije prekršaj.

U 2021. godini Ministarstvo hrvatskih branitelja iznijelo je prijedlog zakona o civilnim žrtvama rata koji je usvojio Hrvatski sabor. Iako ovaj zakon konačno civilnim žrtvama rata jamči ostvarenje prava i kao takav predstavlja napredak, potrebno je pratiti njegovu implementaciju, posebice ako uzmemo u obzir da su neki njegovi dijelovi problematični. U zakonu stoji da prava ne mogu ostvariti „pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku“. No istovremeno zakon ne precizira koga se može smatrati „pomagačem ili suradnikom“, što bi moglo nepravedno zahvatiti nevine srpske civile. Povrh toga, od civila ozlijeđenih u ratu očekuje se da prikupe medicinsku dokumentaciju izdanu unutar 30 dana nakon ozljede ili otpusta iz zatočeništva, što nije realan zahtjev.

Pored ovih konkretnih primjera sudstvo je također sporo u procesuiranju ratnih zločina, posebice onih koje su počinili pripadnici hrvatskih vojnih snaga. Uz to, političke elite i dalje aktivno propagiraju revizionističke narative, kako kroz komemoracije tako i u medijima.

Usprkos ovim negativnim trendovima na nacionalnoj razini, određen napredak može se vidjeti u komemoracijama: u 2020. godini po prvi se puta dogodio pomak kojim su u praksu komemoracije operacije Oluja uvedeni uključiviji i pomirbeniji tonovi. Hrvatski premijer Plenković priznao je da su postojale žrtve na svim stranama kao i to da su u operaciji počinjeni zločini protiv srpskih civila.

Ipak, lokalne vlasti Grada Karlovca 2021. godine imenovale su most po vojnoj jedinici čiji pripadnik je osuđen za ratni zločin i to na dan tridesete godišnjice ovog zločina. Istovremeno su dozvolile otkrivanje murala sa slikom počinitelja na javnom prostoru. Ovakvi primjeri dokazuju da napredak u polju službenih komemoracija nije dosljedan.

• …i nikakav napredak na regionalnoj razini, posebno u vezi s Bosnom i Hercegovinom

Suradnja između sudstava susjednih zemlja manjkava je, posebice u pitanjima hrvatske uključenosti u udruženi zločinački pokret (UZP) u Bosni i Hercegovini. Štoviše, u odluci iz 2015. godine Hrvatska je potvrdila svoju nevoljkost da surađuje u slučajevima gdje bosanski tužitelji spominju hrvatsku upletenost u rat u BiH. Političke elite također iskazuju simpatije i/ili eksplicitnu podršku optuženim ratnim zločincima, primjerice tako što odbijaju oduzeti odlikovanja osuđenicima u slučaju Prlić i dr.

Ovo pomanjkanje suradnje očituje se i u polju materijalnih i simboličkih reparacija žrtvama. Godine 2021., na godišnjicu genocida u Srebrenici, predsjednik Milanović bio je u svom prvom službenom posjetu Bosni i Hercegovini, no nije se priključio tamošnjim komemoracijama. Njegov je posjet uključivao obilazak područja u BiH koja naseljavaju Hrvati, ali ne i posjet mjestima masovnih zločina za koje su odgovorni pripadnici hrvatskog vojnog i političkog vrha. Milanović također redovito koristi etnonacionalistički diskurs koji potkopava državu Bosnu i Hercegovinu te ideju građanske države. Kao Inicijativa mladih za ljudska prava, smatramo da je poricanje hrvatske upletenosti u UZP i kontinuirano hrvatsko potkopavanje BiH problem na koji hitno treba obratiti pažnju te uzeti u obzir da se ponašanje u Hrvatskoj može shvatiti kao doprinos jačanju napetosti u BiH i čitavoj regiji.

Hrvatska ne stoji dobro ni po pitanju regionalne suradnje s ostalim post-jugoslavenskim zemljama. Iako je drugačiji ton komemoracije operacije Oluja iz 2020. godine mogao poslati pozitivne signale i doprinijeti normalizaciji, bilateralni odnosi sa Srbijom ostaju napeti. Hrvatska još uvijek ne pokazuje nikakvu namjeru da se pridruži Regionalnom uredu za suradnju mladih (RYCO), a nije pojačana ni vladina podrška osnivanju Regionalne komisije za istinu (REKOM). Povrh toga, iako Hrvatska deklarativno podržava pristup zapadnobalkanske šestorke Europskoj Uniji, u praksi je povremeno zloupotrebljavala pregovore da bi neriješenim bilateralnim problemima pristupila iz moćnije pozicije. Na primjer, 2016. godine Hrvatska je blokirala otvaranje Poglavlja 23 i 24 u pristupnim pregovorima između Srbije i EU zbog svojeg protivljenja zakonima u Srbiji koji sudovima daju nadležnost za procesuiranje ratnih zločina počinjenih na čitavom teritoriju bivše Jugoslavije tijekom ratova devedesetih. Vjerojatno je da će Hrvatska nastaviti koristiti svoju prednost kao sredstvo prisile u pristupnim pregovorima sa susjednim zemljama, što će dodatno otežati izglede za istinsko pomirenje i suočavanje s prošlošću.

Stavove mladih oblikuje slabo poznavanje prošlosti i velika etnička distanca

Tema koja stvara veliku zabrinutost u Inicijativi mladih za ljudska prava stavovi su mladih u Hrvatskoj i široj regiji koji dokazano postaju sve konzervativniji. Velik utjecaj na ovo imaju problematični školski programi koji ne potiču kritičko mišljenje i samostalnost te njeguju revizionizam. Pored dobro dokumentiranog problema nastave povijesti kroz nacionalističke narative, posebno problematičan dio ove situacije jest obrazovni sustav koji mlade uči „apsolutnim istinama“ te im onemogućuje kritičko mišljenje i dovodi do toga da mladi često očekuju da im se kaže što da misle te imaju poteškoće u analizi i filtriranju informacija. Prema Istraživanju mladih u Hrvatskoj koje je provela Zaklada Friedrich Ebert (FES) za period od 2018.-2019. godine, nejednakost u pristupu obrazovanju s kojom se suočavaju mladi nižeg socijalnog statusa u jugoistočnoj Europi najveća je u državama članicama EU, uključujući Hrvatsku. Isto istraživanje pokazuje da mladi svoju razinu političkog znanja procjenjuju kao nisku (u Hrvatskoj samo 19% ispitanika složilo se s izjavom da „zna puno o politici“). Povrh toga, novo ispitivanje provedeno među srednjoškolcima (koje su proveli zagrebački Institut za društvena istraživanja, GONG, GOOD, Fakultet političkih znanost u Zagrebui, Filozofski fakultet u Rijeci te Centar za studije jugoistočne Europe pri Sveučilištu u Grazu) pokazuje da manje od trećine ispitanika smatra marionetsku državu NDH fašističkom^[1].

Razlike u socijalnim i ekonomskim prilikama utječu na to da ovi problemi ne zahvaćaju mlade diljem Hrvatske na jednak način. Restrikcije uzrokovane pandemijom dodatno su pogoršale kvalitetu obrazovanja i dovele do isključenosti nekih grupa, pri čemu su mladi nižeg socio-ekonomskog statusa imali ograničen pristup tehnologiji, a znatan broj učenika Roma nije sudjelovao u učenju na daljinu, dijelom zbog siromaštva te nedostatka podrške u obitelji.

Povrh toga, mladi iz ratom pogođenih područja u Hrvatskoj (neka od kojih su sada pogođena i potresom) u većoj su opasnosti od nezaposlenosti i ekonomske deprivacije nego što su to njihovi vršnjaci u ostalim dijelovima Hrvatske te je njihov pristup prilikama za neformalno obrazovanje i psihosocijalnim uslugama ograničen. Odljev mozgova te ekonomska i socijalna deprivacija u malim ruralnim zajednicama smanjuje njihov potencijal za autonoman razvoj i rast.

Usprkos ovim izazovima, Inicijativa mladih – Hrvatska može bitno utjecati na situaciju. S jedne strane, nova generacija voljna je angažirati se u vlastitom razvoju i aktivizmu iako je se često prikazuje kao pogođenu apatijom i beznađem; ova volja naprosto je izražena kroz drugačije platforme i mora se upregnuti u skladu s interesima mladih, a ne pomoću „starih“ metoda. S druge strane, imamo i dokaze da naš rad zaista doprinosi promjeni stavova i njeguje želju za angažmanom kod naših sudionika. Na primjer, mladi koji su sudjelovali u aktivnostima našeg Programa suočavanja s prošlošću i s kojima smo se konzultirali u procesu razvoja strategije iznijeli su visoku razinu zadovoljstva kvalitetom naših programa. Kroz njih su stekli znanje i kontakte kojima inače ne bi bili izloženi. Ohrabruje i činjenica da je više sudionika stvorilo dugotrajna međusobna prijateljstva i/ili nastavilo, čak i profesionalno, razvijati svoj interes za teme pokrivene našim aktivnostima. Podaci prikupljeni našim evaluacijama pokazuju da je i Program društvenog razvoja i inovacija ispunjavao ili nadilazio očekivanja sudionika, a sudionici su smatrali da je sadržaj aktivnosti izuzetno koristan za budući razvoj njihovih karijera te su primjetili pozitivne promjene u samopouzdanju i „mekim vještinama“, posebice u fleksibilnosti, ustrajnosti, kritičkom mišljenju i sposobnosti da se stvari sagledaju iz različitih perspektiva.

Potresi, pandemija i slabo ulaganje u civilno društvo: recept za daljnju polarizaciju u Hrvatskoj

Pandemija COVID-a 19, ekonomska previranja, kao i nacionalna kriza koju su uzrokovali potresi 2020. godine imali su velik utjecaj na političku, društvenu i ekonomsku sferu hrvatskog društva. Odgovor institucija na ove krize često nije bio zadovoljavajući te je nedovoljno u obzir uzimao potrebe građana i uvide civilnog društva. Ovakva situacija vjerojatno će dodatno poljuljati povjerenje građana u institucije. Istovremeno, postojeće socioekonomske poteškoće također otvaraju prostor političarima koji potiču podjele da bi stekli moć. Što je više ljudi gurnuto u nesigurnost i primorano na puko preživljavanje, međuetničke napetosti lakše će tinjati i povećavati rizik od sukoba.

Drugim riječima, Inicijativa mladih – Hrvatska kao jednu od mogućih posljedica pandemije vidi i značajan rizik od dodatne polarizacije. Ovaj rizik postaje to veći što je prostor za učinkovito i glasno civilno društvo manji. Na primjer, Nacionalna strategija za razvoj civilnog društva istekla je 2015. godine i nije zamijenjena novom, što znači da u Hrvatskoj ne postoji službeni instrument za razvoj civilnog društva. Povrh toga odgođen je i hrvatski Nacionalni program za mlade (2020.-2024.). Osim toga sužava se i prostor za nijansirani javni diskurs (koji bi mogao spriječiti polarizaciju između različitih društvenih skupina). Posljednjih mjeseci česte su tužbe protiv novinara zbog klevete, a one koji pišu o temama kao što su ratni zločini i korupcija često se zastrašuje. Organizacija koja prati medijske slobode Reporteri bez granica (RWB) smjestila je Hrvatsku na 56. mjesto na svjetskoj ljestvici medijskih sloboda na kojoj se nalazi 180 zemalja te ocijenila da medijske slobode u Hrvatskoj pate od „vidljivih problema“, kao što su „kampanje maltretiranja novinara“ koji su objavili istraživačke članke^[2].

Odvijanje rata u Ukrajini

Našu Strategiju dovršavamo u trenutku u kojem Ruska Federacija izvršava invaziju na Ukrajinu, što za posljedicu ima i umnažanje broja ratnih zločina, masovna kršenja ljudskih prava i protjerivanja, te šire tektonske pomake u ostatku svijeta i na zapadnom Balkanu. Iako je još prerano da bismo znali kakve će točno reperkusije ovo imati za regiju zapadnog Balkana, jasno je da se povećao rizik od sukoba. Konfrontacija između Rusije i zapadnoeuropskih zemalja mogla bi se razviti tako da post-jugoslavenske zemlje pretvori u još plodnije tlo za geopolitička natjecanja ili prelijevanje sukoba, pri čemu bi se različite zemlje i etničke skupine mogle naći na različitim stranama. Uz to, ruski postupci mogli bi ohrabriti neke od nacionalističkih vođa u regiji da pojačaju vlastite ratnohuškačke aktivnosti i raspire nacionalizam, na primjer u odnosima Srbije prema Kosovu ili u slučaju secesionističke agende Republike Srpske. Razilaženje u pogledima na Rusiju i/ili NATO moglo bi dodatno pojačati polarizaciju, a porast cijena osnovnih proizvoda također će neizbježno dovesti do pogoršanja kvalitete života građana.

Iako nas je šokirala ova gotovo nezamisliva stvarnost novog rata koji divlja Europom, još smo odlučniji u namjeri da nastavimo svoj rad na izgradnji mira zajedno s mladima i za mlade iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i s Kosova te da ne dozvolimo da sav ostvareni napredak postane žrtvom bujice nacionalističke retorike. Jasno je da gore opisani najgori mogući scenarij čini naš rad potrebnijim nego ikad:

• Bit ćemo solidarni s civilnim žrtvama. Spremni smo da pružimo podršku širokim pokretima i nastojanjima da se zaustavi besmisleno nasilje te povrede ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava; da damo svoj doprinos i pomognemo braniteljima ljudskih prava i izbjeglicama koje bi mogle stići u našu regiju. Kad dođe vrijeme, bit ćemo također otvoreni da podijelimo svo naše znanje i lekcije koje smo savladali.

 

• Maksimalno ćemo ojačati svoje napore u borbi protiv postojećih regionalnih podjela, kao i nastojanja da pomognemo mladima da se suprotstave potezima koji stvaraju podjele.

 

• Događaji u Ukrajini istakli su činjenicu da se mir u Europi ne može uzeti zdravo za gotovo. Pokazuju da prema neliberalnim vođama na zapadnom Balkanu ne treba nastupati pomirljivo, već da ih treba dosljedno pozivati na odgovornost, između ostalog i za njihovo poricanje povijesnih činjenica i neuspjehe u tranzicijskoj pravdi. Pokazuju i to da je „stabilokracija“ koju omogućuju institucije EU opasna igra te da je potrebno više truda da bi se produbila i ubrzala demokratizacija u post-jugoslavenskim zemljama.

 

• Rat u Ukrajini mogao bi potaknuti EU da prevrednuje svoje prioritete i zaista se pokrene u smjeru proširenja na zapadni Balkan. Ako se tako nešto dogodi, promislit ćemo o prilagodbi svojeg zagovaranja takvoj situaciji kako bismo osigurali da pristupni pregovori dovedu do napretka u tranzicijskoj pravdi i ljudskim pravima.

 

 

 

 

4. STRATEŠKI OKVIR ZA PERIOD 2022.-2025.

4.1. Vizija i misija

 

Vizija: Društvo u Republici Hrvatskoj naučilo je lekcije iz prošlosti i stremi pozitivnoj budućnosti zasnovanoj na poštivanju ljudskih prava, građanskim vrijednostima i vladavini prava.

 

Zamišljamo budućnost u kojoj će institucije Republike Hrvatske implementirati mehanizme tranzicijske pravde i ljudskih prava te na regionalnoj razini učinkovito surađivati kod suđenja za ratne zločine i u potrazi za nestalim osobama. Stremimo izgradnji društva u Hrvatskoj kojeg odlikuje inkluzivna kultura sjećanja u kojoj su civilne žrtve rata dobile simboličke i materijalne reparacije i u kojoj su mladi opremljeni da kritički misle o prošlosti kako je ne bi ponavljali. Stremimo tome da mladi postanu aktivni zagovaratelji ljudskih prava i pokretači promjena u svojoj lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj okolini.

Zamišljamo Hrvatsku kao dio mirne regije u kojoj su činjenice o devedesetima ustanovljene i priznate od strane država i građana te u kojoj je zadovoljena pravda i preuzeta odgovornost za ratne zločine.

Misija: Naš rad preispituje nasljeđe devedesetih godina, želi spriječiti ponavljanje sukoba te izgraditi društvo zasnovano na poštivanju ljudskih prava. To činimo omogućujući mladima da postanu tolerantni građani koji kritički misle o prošlosti te koji institucije aktivno pozivaju na odgovornost kroz učinkovito zagovaranje i aktivizam.

 

U nacionalnom i regionalnom kontekstu u kojem su dominantni narativi o prošlosti nacionalistički i jednostrani, posvećeno zagovaramo priznavanje sudski ustanovljenih činjenica i borimo se protiv poricanja ratnih zločina te mogućnosti da njihovi počinitelji prođu nekažnjeno. Inspiriraju nas mladi ljudi te vidimo u njima generaciju koja je u stanju donijeti promjene i izgraditi društvo koje odlikuje promicanje vrijednosti ljudskih prava, a ne njegove etničke podjele. Radimo s mladima i za mlade te smo predani tome da im pružimo prilike, prostor i neformalno obrazovanje potrebno da bi napredovali i autonomno pokretali promjene.

4.2 Vrijednosti i pristup

 

U organizaciji prakticiramo ono što u javnosti zagovaramo. U temeljima našeg pristupa su sljedeće ključne vrijednosti i ideje:

• Odgovornost: Smatramo da je na institucijama odgovornost za ostvarivanje prava na istinu, a na društvima obaveza da to pravo zahtijevaju.
• Antinacionalizam i antifašizam: Protiv smo ugnjetavanja i svođenja ljudskih bića na njihove pojedinačne osobine.
• Uključivost: Prakticiramo uključivi dijalog i suradnju stvaranjem točaka za povezivanje preko granica etničkih i političkih podjela na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini. Mlade ljude smatramo aktivnim čimbenicima i su-stvarateljima budućnosti. Zbog tog smo i dosljedni u praksi horizontalne uključivosti umjesto strogih hijerarhija, kako unutar naše organizacije tako i u društvu općenito.
• Hrabrost: Nastavljamo propitivati dominantne revizionističke narative i ostat ćemo vjerni svojem aktivističkom identitetu.
• Solidarnost: Vjerujemo u društvo zasnovano na osjećaju zajednice, suradnji i reciprocitetu u podršci zajedničkom glavnom cilju: poštivanju ljudskih prava i vladavini prava

4.3 Pregled strateških ciljeva

 

U periodu između 2022. i 2025. godine ispunit ćemo svoju misiju slijedeći ove Strateške ciljeve (SC):

• SC1: Ohrabriti mlade i podržati ih da promijene stavove te da se učinkovito bore protiv porasta nacionalizma iz 1990-ih i njegovih posljedica
• SC2: Pobrinuti se za to da ključne institucije poduzmu korake kako bi se odgovorno suočavale s prošlošću, što uključuje i učinkovitu implementaciju mehanizama tranzicijske pravde
• SC3: Osnažiti mlade u razvoju kritičkog mišljenja, samoorganizaciji i uvođenju pozitivnih društvenih promjena, s posebnim fokusom na mlade u riziku od marginalizacije i mlade s područja pogođenih ratom

U pozadini ovih ciljeva naše je uvjerenje da se značajna promjena u suočavanju s prošlošću može dogoditi jedino ako:

• Dovoljan broj mladih u Hrvatskoj i regiji kritički razumije što se dogodilo devedesetih godina i bude inspiriran da aktivno dovodi u pitanje nacionalističke narative i etničke podjele koje potpiruju i održavaju političke elite
• Glorifikacija nasilja iz prošlosti prestane dominirati javnim prostorima i diskursima te bude zamijenjena živom kulturom sjećanja koja je istovremeno uključiva i u središte pozornosti stavlja žrtve
• Na Republiku Hrvatsku bude izvršen dosljedan i učinkovit pritisak kako bi priznala svoj udio u odgovornosti za povrede ljudskih prava u prošlosti i svoju ulogu u sprečavanju njihovog ponavljanja
• Pokušaji pomirenja uzmu u obzir hrvatsku socio-ekonomsku realnost te lokalne zajednice i mlade koji su u opasnosti od marginalizacije pokušaju aktivno doseći te im opipljivo doprinijeti

 

4.4 Detaljan pregled strateških ciljeva

 

Ohrabriti mlade i omogućiti im da promijene stavove te da se bore protiv porasta nacionalizma iz 1990-ih i njegovih posljedica

 

 

Argumentacija:

Na zapadnom Balkanu u javnim prostorima i političkim diskursima prevladava etnonacionalizam. Diskriminacija te pojava rasizma i ksenofobije usmjerenih na manjine postali su u Hrvatskoj očitiji i eksplicitniji nakon izbijanja pandemije; ovo pokazuje koliko je doista etnonacionalizam u Hrvatskoj još snažan i prijeti poštivanju ljudskih prava. Kao Inicijativa mladih – Hrvatska vjerujemo da postoji izravna uzročna veza između ratova devedesetih i neprekidne međuetničke mržnje i predrasuda prema onima koje se doživljava kao „druge“. Službene politike koje se odnose na ratove devedesetih, definirane Ustavom i zakonima, kao i Deklaracijom o Domovinskom ratu, ulogu Hrvatske promatraju isključivo kao obrambenu i oslobodilačku. Ovo sprečava priznavanje stradanja i prava žrtava rata koje nisu etnički Hrvati te dovodi do pristranih obrazovnih programa koji potiču nacionalističke stavove umjesto kritičkog mišljenja. Iako je problem međuetničke netolerancije proširen u čitavoj Hrvatskoj, posebno je akutan u ratom pogođenim područjima. Rezultati ispitivanja percepcije nacionalnih podjela u gradu Vukovaru objavljeni u ožujku 2021. godine pod naslovom „Grad zarobljen politikom“ pokazuju, na primjer, da sve nacionalne skupine ističu nacionalne podjele, nedostatak suradnje i međuetničke sukobe mladih u Vukovaru kao važne probleme.

Ovo svakako nisu nove pojave, no vjerujemo da postaju sve veći razlog za zabrinutost te da zahtijevaju ustrajno djelovanje zbog toga što marginaliziraju mlade generacije diljem regije. Ljudi rođeni tijekom ratova devedesetih ili u poslijeratnom periodu nose teret neriješenih sukoba i odnosa iz prošlosti. Nose taj teret, a istovremeno im je na raspolaganju nedostatno činjenično znanje o onome što se dogodilo u tom periodu te su kontinuirano kroz vodeće medije, na društvenim mrežama i u sustavu formalnog obrazovanja izloženi nacionalističkim narativima.

Nije dakle iznenađujuće da recentna istraživanja pokazuju da su mnogi mladi u Hrvatskoj i ostatku zapadnog Balkana sve konzervativniji i sve spremniji održavati društvene podjele čak i kroz govor mržnje. Primjer istraživanja o političkoj pismenosti mladih u Hrvatskoj objavljenog 2021. godine ističe da 36.7% ispitanika „smatra da Hrvatska nije izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, ali je i više od polovice sudionika neodlučno po ovom pitanju. Nadalje, 37.7% sudionika se ne slaže s tvrdnjom da Hrvatska nije mogla počiniti zločine jer je vodila obrambeni rat, a njih 35% da su neki pripadnici političkog vrha Republike Hrvatske trebali biti optuženi pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.“^[3] Isto istraživanje ukazuje i na sklonost autoritarnosti i/ili selektivno prihvaćanje liberalno demokratskih vrijednosti među mladima, što sugerira da mlađe generacije nedovoljno razumiju demokratska načela. Uz neadekvatno obrazovanje i socio-političke norme, ostali faktori koji utječu na ovakve stavove povezani su sa: nedostatkom prilika da mladi upoznaju vršnjake s druge strane podjela koje postoje u njihovoj zemlji i one iz ostatka regije (ovo je dodatno otežano u vremenu pandemije); također su povezani i s činjenicom da su mladi neproporcionalno snažno pogođeni nezaposlenošću i strahom od budućnosti, što može aktivirati refleks isključivosti u odnosu na „protivničke“ skupine.

S obzirom na ove poražavajuće činjenice, ne iznenađuje da su mladi u Hrvatskoj, bez obzira na svoju etničku i/ili nacionalnu pripadnost, u opasnosti od isključivanja i marginalizacije. Uključivi dijalog i suradnja zbog toga moraju biti najviši prioritet u obrazovanju mladih.

Ključni rezultati do 2025. godine

Kako bismo učinkovito pomogli mladima da promijene stavove i bore se protiv porasta nacionalizma, usredotočit ćemo se na to da napredujemo prema sljedećim dugoročnim ciljevima:

• Mladi iz Hrvatske i regije imaju više prilika za susrete, razmjenu iskustava i učenje od svojih vršnjaka, stručnjaka, aktivista i ostalih dionika različitih etničkih pripadnosti i ideoloških profila
• Mladi iz Hrvatske posjeduju činjenično znanje o povredama ljudskih prava i zločinima počinjenim u Hrvatskoj i regiji tijekom devedesetih te su spremni prepoznati ulogu koju je u tome imala njihova vlastita država
• Mladi posjeduju vještine, znanje i alate da se bore protiv diskriminacije na etničkoj osnovi i zagovaraju pomirenje na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini
• Mladi prihvaćaju i/ili stvaraju narative utemeljene na činjenicama, kao i uključive memorijalizacijske prakse vezane uz devedesete te potiču svoje lokalne zajednice da sudjeluju u tom procesu

Metode postizanja rezultata:

Logika intervencije

Naš pristup ovom strateškom cilju utemeljen je na pretpostavci da će mladi različite etničke pripadnosti i ideoloških stavova, ako steknu iskustvo sadržajnih i konstruktivnih rasprava o prošlosti regije, biti ne samo međusobno otvoreniji te tolerantniji i zainteresiraniji za buduće interakcije s vršnjacima sa suprotnih strana (inicijalnih) podjela, već će također biti i spremniji da se aktivno zalažu za mir, pomirenje i uključivu memorijalizaciju.

 

Ključne aktivnosti i pristup

Naš rad na ovom cilju bit će stoga usredotočen na sljedeće glavne stupove:

• Kvalitetno obrazovanje i razmjena između mladih koja prelazi granice društvenih podjela: Stvorit ćemo prilike da mladi iz Hrvatske (16-30 godina starosti) uče o prošlosti i da to čine zajednički s vršnjacima različite etničke pripadnosti i ideoloških stavova, kako u Hrvatskoj tako i uz pomoć regionalne mobilnosti. Pobrinut ćemo se za to da obrazovni materijali koje proizvedemo i koristimo budu utemeljeni na činjenicama, pružaju pogled iz više perspektiva, budu interaktivni i korisni za učenje mladih o ključnim temama kao što su: činjenice i zločini koji su se dogodili u devedesetim godinama; današnje posljedice sukoba iz devedesetih; uzorni pojedinci koji su se protivili ili se danas protive sukobima; prava svih civilnih žrtava rata; primjenjiva ljudska prava i mehanizmi tranzicijske pravde. Pobrinut ćemo se za to da naše aktivnosti ne provodimo odozgo prema dolje te da ne nagrađujemo učenje napamet već potičemo kritičko mišljenje i aktivizam.

 

• Aktivizam vezan uz sjećanje („memory activism“): U skladu s našim obrazovnim modelom s mladima ćemo organizirati akcije usredotočene na uključivu memorijalizaciju. Kako se prošlost ne bi ponavljala, od presudne je važnosti da se izgradi uključiva kultura sjećanja koja objedinjuje sve civilne žrtve umjesto da se glorificiraju vojne snage i pojedinci koji su uzrokovali stradanja. Nastavit ćemo s radom koji omogućuje mladima da stvaraju zajedničke narative o prošlosti. Ponudit ćemo mentorstvo i primjenjivo znanje inicijativama mladih, između ostalog i o memorijalizaciji. U posjetima mjestima stradanja i/ili velikih povreda ljudskih prava ili razgovorima o njima pobrinut ćemo se za psihološku sigurnost svih sudionika.

 

U našim aktivnostima u sklopu ovog cilja također ćemo:

 

• Pristupati regionalno. Ovo znači da ćemo se pobrinuti za to da sadržaj naših aktivnosti pokriva regionalnu dimenziju. Također ćemo stremiti tome da imamo regionalne aktivnosti i sudionike. Stvorit ćemo prostor unutar kojeg će sudionici iz Hrvatske moći ostati u kontaktu sa svojim vršnjacima diljem regije.

 

• Voditi računa o raznolikosti i uključivosti. Nastavit ćemo voditi računa o raznolikosti u svim našim programima i aktivnostima tako što ćemo uključivati mlade bez obzira na njihov etnicitet/naciju i socio-ekonomski status, a vodit ćemo računa i o rodnoj raznolikosti

 

• Prepoznati i dodatno ojačati djelotvornost mladih kroz sve aktivnosti. Kako bismo pomogli mladima da aktivno sudjeluju u promjeni i dekonstruiranju postojećih narativa utemeljenih na nacionalizmu te u borbi protiv diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti, naše aktivnosti će biti osmišljene tako da izgrade i/ili ojačaju osjećaj vlastite djelotvornosti i aktivističke vještine mladih (u vezi s našim ostalim strateškim ciljevima)

 

• Povezati se s relevantnim partnerima i inicijativama. Vođeni vrijednostima solidarnosti, nastavit ćemo pratiti rad postojećih antinacionalističkih inicijativa u Hrvatskoj i regiji, povezati se s ostalim organizacijama i inicijativama te pružiti podršku tamo gdje prepoznamo potencijal zajedničkog učinka.

 

 

Pobrinuti se za to da ključne institucije poduzmu korake kako bi se odgovorno suočavale s prošlošću, što uključuje i učinkovitu implementaciju mehanizama tranzicijske pravde

 

 

 

Argumentacija:

Kako se sistematske povrede ljudskih prava više nikad ne bi događale te kako bi se Hrvatska oporavila od poslijeratnih trauma i međuetničkih podjela, od ključne je važnosti da hrvatska država promiče istinu, pravdu i reparacije za žrtve. Iako je odgovornost institucija za implementaciju mehanizama tranzicijske pravde određena hrvatskim ustavnim poretkom, politička volja i nedostaci u implementaciji i dalje su problem u svim stupovima suočavanja s prošlošću:

 

• Pravo na pravdu: Još uvijek postoji potreba za utvrđivanjem kaznene odgovornosti za ratne zločine počinjene u devedesetim godinama, bez obzira na etničku pripadnost počinitelja. U ovom trenutku Hrvatska je vrlo spora u procesuiranju slučajeva, ne surađuje učinkovito sa susjednim zemljama u pitanjima kaznenog progona te i dalje slavi hrvatske ratne zločince osuđene na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)/Rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MRMKS).

 

• Pravo na istinu: Manjkavi kazneni procesi i nedostatak alternativnih mehanizama (kao što su komisije za istinu, npr. REKOM) usporavaju ostvarenje prava na istinu za žrtve. Nadalje, čak i kada postoje sudski utvrđene činjenice, one često nisu javno raspoložive, vidljive ni razumljive. Hrvatska također ne čini mnogo da bi unaprijedila znanje i utvrđivanje istine u vezi nestalih osoba. Da bi stvar bila gora, država je sklona svoje institucije koristiti da bi otišla u sasvim suprotnom smjeru, na primjer uvođenjem jednostranih narativa uz pomoć Deklaracije o Domovinskom ratu i Deklaracije o Oluji, koji pravno nisu obvezujući, no ipak su politički važni dokumenti izglasani u Hrvatskom saboru. U posljedici se takvi narativi proširuju i formalno-obrazovnim kurikulumom.

 

• Pravo na reparacije: Godine 2020. Ustavni sud odbio je prijedlog za ocjenu ustavnosti problematičnih dijelova Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu. Prema tom zakonu, osobe koje u vrijeme počinjenja zločina nisu bile državljani Republike Hrvatske ne mogu ostvariti prava. Zakon također de facto sprečava i silovane ratne zarobljenike da ostvare svoja prava. Iako Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata iz 2021. godine daje nadu da bi moglo doći do materijalnih reparacija, potrebno je pažljivo nadgledati njegovu implementaciju kako bi se osiguralo da reparacije budu dostupne svim žrtvama, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Postoji također i potreba da se žrtvama osiguraju simboličke reparacije, na primjer u obliku priznanja i isprike za odgovornost države u nekim zločinima i/ili u obliku spomenika koji služe sličnoj svrsi.

 

• Garancija neponavljanja: Bez institucija koje se odgovorno i neprekidno suočavaju s prošlošću, ne može se garantirati da se ovakvi događaji neće ponoviti.

 

Kao što smo već naveli, ove manjkavosti postalo je još teže rješavati otkad je članstvom u Europskoj Uniji otklonjena relativna prednost koju je nudilo praćenje ljudskih prava EU i otkad su mnogi donatori okrenuti pomirenju maknuli Hrvatsku iz svog portfelja. Nadalje, Hrvatska nije članica Regionalnog ureda za suradnju mladih (RYCO) koji predstavlja nezavisni institucionalni mehanizam osnovan od strane država iz regije da bi promicao duh pomirenja i suradnje između mladih u regiji.

 

Sveukupno gledano, naša je procjena da su hrvatski neuspjesi u tranzicijskoj pravdi trenutno najočitiji i najštetniji u odnosu prema Bosni i Hercegovini. U javnom prostoru prevladavaju lažni i poricateljskih narativi koji skrivaju agresivnu narav sudjelovanja Hrvatske u sukobu u Bosni i Hercegovini devedesetih godina (1992.-1994.). Oni koče mogućnost napretka u pitanjima pravde i reparacija za žrtve te sprečavaju pomirenje, kao i suočavanje društva s prošlošću. Ovakva situacija dovodi do odsutnosti primjerene komemoracije ratnih zločina (kao onog u Ahmićima) koje je počinila Hrvatska na teritoriju Bosne i Hercegovine te do odbijanja suradnje hrvatskih institucija sa sudstvom BiH u kaznenom progonu pripadnika hrvatskih vojnih snaga. U ovakvom kontekstu principijelni je stav Incijative mladih – Hrvatska postao još važniji nego što je to bio prije. Osim Inicijative mladih – Hrvatska ne postoji puno lokalnih organizacija koje su postavljale pitanje hrvatske odgovornosti za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH tijekom rata budući da je ovakav pristup u sukobu sa službenim narativima i izrazito je nepopularan.

 

Ključni rezultati do 2025. godine

 

U iduće četiri godine svoje ćemo zagovaranje usredotočiti na postizanje sljedećih rezultata:

 

• Uzorni pojedinci koji su se suprotstavljali ratu u devedesetim godinama vidljivi su, a civilne žrtve rata javno komemorirane bez obzira na njihovu etničku pripadnost i nacionalno porijeklo.

 

• Povećana je javna svijest o odgovornostima institucija za odgovorno suočavanje s prošlošću kroz mehanizme tranzicijske pravde.

 

• Na činjenicama temeljeni alternativni narativi o ulozi i postupcima (uključujući zločine) hrvatskog političkog i vojnog vodstva u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom devedesetih godina vidljivi su i prihvaćeni od strane hrvatske javnosti i institucija.

 

Metode postizanja rezultata:

Logika intervencije

 

U sklopu ovog cilja usredotočit ćemo se na podizanje vidljivosti marginaliziranih tema uz pomoć kombinacije zagovaranja, obrazovnih programa i memorijalizacijskih aktivnosti. Ovakva orijentacija temelji se na znanju i iskustvu o tome da je mala vjerojatnost da će institucije učinkovitije implementirati mehanizme tranzicijske pravde ako na njih nije izvršen pritisak od strane relevantnih aktera i ako javnost od njih nema jasna očekivanja. Budući da je raspon problema tranzicijske pravde u Hrvatskoj i regiji puno širi od onoga kojim se Inicijativa mladih – Hrvatska u stanju učinkovito baviti, u svom ćemo se radu usredotočiti na ono što smatramo najprečim problemima tranzicijske pravde kad se uzme u obzir a) koliko su trenutno zanemareni, i b) koliko bi pomak u stavu javnosti i institucija bio važan. Uvjereni smo da možemo nadograditi naš rad koji se tiče memorijalizacije te postići dodatne rezultate, pogotovo sada nakon što se dogodio pomak u komemoraciji operacije Oluja. Usprkos tome, svjesni smo da će postizanje pomaka u diskursu o ulozi hrvatskih vojnih snaga u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini biti izuzetno teško te bi za njega moglo biti potrebno nekoliko godina. Bez obzira na to, vjerujemo da je ovo nastojanje potrebno i opravdano budući da ova tema predstavlja najizrazitiji nedostatak tranzicijske pravde u Hrvatskoj danas te da je taj nedostatak povezan s nizom praktičnih posljedica za žrtve.

 

Ključne aktivnosti i pristup

 

Naš rad temeljit će se na sljedeće dvije grane:

 

• Praćenje tranzicijske pravde i utjecanje na nacionalnoj razini: S jedne strane, naš rad na nacionalnoj razini usredotočit će se na implementaciju postojećih mehanizama tranzicijske pravde, s posebnim naglaskom na pravo na istinu. Posebno ćemo pratiti implementaciju Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata i istražiti mogućnosti da zahtijevamo drugačija pravila o kaznenom progonu seksualnih zločina. U praćenje ćemo uključiti mlade (npr. rad s mladim pravnicima) te koristiti ishode praćenja tranzicijske pravde da podignemo razinu svijesti o očekivanoj ulozi institucija, kao i za izravno zagovaranje vezano uz uočene nedostatke i mane. Objavljivat ćemo godišnja izvješća kako bismo javnost obavijestili o izazovima, mogućim prijetnjama i mogućnostima pozitivnog razvoja u području tranzicijske pravde te ćemo ih redovno slati međunarodnim dionicima (EU, UN, Vijeće Europe, itd.) kako bismo izvršili pritisak na nacionalne institucije da se odgovorno odnose prema problemima vezanim uz suočavanje s prošlošću i proces pomirenja. Pored gore opisanog zagovaranja, povest ćemo vlastite inicijative za utvrđivanje istine kao i one koje će se baviti aktivizmom vezanim uz sjećanje. Komemorirat ćemo civilne žrtve rata i očuvati sjećanje na antiratne aktiviste u javnoj sferi na lokalnoj i nacionalnoj razini. Pritom težimo stvaranju dobrih praksi uključive memorijalizacije te zagovaramo usvajanje takvih pristupa od strane relevantnih institucija.

 

• Proaktivno zagovaranje vezano uz hitne probleme suočavanja s prošlošću usredotočeno na postupke Hrvatske u BiH: Kao što je spomenuto u dijelu ovog dokumenta koji se odnosi na kontekst, niz je bilateralnih i regionalnih problema koji ostaju neriješeni. Bez obzira na to što ćemo podržati bilo koje regionalno zagovaračko nastojanje koje bi se moglo pojaviti idućih godina (vidi ispod), svoje aktivnosti ćemo usredotočiti na jedan problem od bilateralne i regionalne važnosti. Konkretno, na hrvatsko odbijanje da prizna svoje sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu u BiH koje je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju potvrdio u nekoliko presuda (npr. presuda u slučaju Prlić i dr.). Propitivat ćemo politički diskurs koji hrvatske postupke predstavlja kao isključivo obrambene tako što ćemo pisati izjave za javnost, organizirati događanja i dodavati sadržaj svojim obrazovnim programima, čime namjeravamo istaknuti alternativne kritičke i na činjenicama utemeljene narative o ratovima devedesetih.

 

Sve u svemu, svjesni smo da će napredak u sklopu ovog cilja ovisiti o našoj sposobnosti da stvorimo sinergiju i zajednička nastojanja s ostalim akterima. Imajući to u vidu, također ćemo:

 

• Izgraditi snažne veze između našeg zagovaračkog i obrazovnog rada, primjerice tako što ćemo se pobrinuti da se naše memorijalizacijsko zagovaranje oslanja na aktivizam i inicijative pod vodstvom mladih te tako što ćemo osigurati da naše kampanje zagovaranja i sjećanja posluže kao alternativni izvori informacija za mlade generacije. Kad su mladi aktivno uključeni u proces dekonstrukcije dominantnih narativa, raste mogućnost da će prepoznati nedostatke u institucijama i pozivati ih na odgovornost ne bi li se promijenile.

 

• Nastaviti podupirati regionalno zagovaranje vezano uz tranzicijsku pravdu i udružiti se s ostalim relevantnim organizacijama koje se bave suočavanjem s prošlošću. Nastavit ćemo zagovarati osnivanje regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i ostalim ozbiljnim povredama ljudskih prava počinjenim u bivšoj Jugoslaviji od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001. (REKOM) kao i podupirati aktivnosti i postupke REKOM-ove mreže pomirenja. Također ćemo nastaviti pozorno pratiti nastojanja vodećih regionalnih organizacija za suočavanje s prošlošću i povezivati se s njima kada je to potrebno.

 

 

 

 

 

 

Osnažiti ekonomski deprivirane mlade i one iz ratom pogođenih lokalnih zajednica u kritičkom mišljenju, samoorganizaciji i uvođenju pozitivnih društvenih promjena

 

 

 

Argumentacija:

 

Regionalne razlike u ekonomskom razvoju su velike u Hrvatskoj. U istočnoj ili središnjoj Hrvatskoj živi 40 posto nezaposlenih iako je u tim predjelima samo 25 posto ukupne populacije. Slabo ulaganje u infrastrukturu vidljivo je u raznim dijelovima zemlje i neproporcionalno zahvaća područja na kojima žive nacionalne i etničke manjine. Naša osnovna radna hipoteza je da ekonomska deprivacija kako na razini pojedinaca (ekonomski deprivirani mladi), tako i na razini zajednica (ekonomski deprivirane lokalne zajednice te ratom pogođena područja koja nisu „uhvatila“ ostale dijelove Hrvatske u ekonomskom razvoju) dovodi do sljedećih ključnih posljedica. Ekonomski deprivirani mladi zaglavili su u pukom preživljavanju (bore se da zadovolje osnovne potrebe) te im je zbog toga sposobnost da razmišljaju o širim društvenim problemima i na njih djeluju ograničena. Manje su motivirani da iskoriste prilike za neformalno obrazovanje kada se one pojave, a čak i kad su zainteresirani, ograničeni su im ili uopće ne postoje pristup/prilike za kvalitetno i neprekinuto neformalno obrazovanje, mentorstvo i ostale načine potpore (financijske, logističke) koji bi ih trebali opremiti alatima za aktivizam i zaposlenje. Dodatan je problem i to što se mlade često promatra kao monolitnu cjelinu te mnoge lokalne zajednice u kojima žive manjine nisu u središtu pažnje dionika iz vlade ili civilnog društva pa su njihove potrebe često neprimijećene i općenito zanemarene kako od strane formalnih, tako i od strane neformalnih sustava koji bi trebali biti tu da im pomognu premostiti socio-ekonomski jaz i nepredovati.

Svi ovi čimbenici doprinose tome da su ekonomski deprivirani mladi ili mladi koji žive u ratom pogođenim zajednicama slabije zaštićeni od nacionalističkih i konzervativnih narativa nego što su to njihovi vršnjaci u urbanim centrima budući da nisu izloženi alternativama i sadržajnim životnim prilikama. Neki od uzroka ekonomske deprivacije strukturno su uvjetovani i povezani sa snažnom centralizacijom karakterističnom za Hrvatsku (pri čemu je središte Zagreb), visokom razinom korupcije te zanemarivanjem područja u kojima žive manjine. Ovi obrasci isprepliću se s niskom raznom političke participacije mladih koji nisu dovoljno uključeni u procese donošenja odluka niti imaju dovoljno prilika da preuzmu aktivniju ulogu u svojim zajednicama. Budući da se naš zagovarački rad usredotočuje na područja spomenuta u drugom strateškom cilju, trenutno nemamo kapaciteta da izravno (na razini politika) radimo na rješenju ovih strukturnih problema. No bez obzira na to, mladima možemo pružiti prilike da steknu potrebno znanje i vještine koje doprinose poboljšanju okolnosti u kojima žive, steknu utjecaj na lokalnoj razini i posljedično postanu aktivniji pripadnici lokalnih zajednica opremljeni i spremni da se okušaju u aktivizmu i postizanju rezultata kojima stremimo u sklopu ciljeva 1 i 2. Uključivanjem mladih u aktivnosti koje su u skladu s njihovim najprečim interesima, gradimo temelj za angažman mladih do kojih bismo inače teško doprli.

U središtu naše pažnje bit će ratom pogođene i ostale podijeljene zajednice opterećene nacionalizmom i ksenofobijom u kojima ekonomska deprivacija utječe na porast mržnje između različitih društvenih skupina. Iako se nastojimo suprotstavljati realnosti etničke diskriminacije, dosadašnje iskustvo nas je naučilo da je rad isključivo s jednom manjinom manje učinkovit u promjeni stavova i izgradnji zajednice kroz rad na konkretnim problemima nego što je to rad s miješanim skupinama. Naše aktivnosti će povezati različite etničke skupine, posebice kroz studijske posjete. Želimo pomoći mladima da svoje probleme sagledaju iz druge perspektive i olakšati im da kritički misle izlažući ih različitim lokalnim zajednicama, ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji zapadnog Balkana i post-jugoslavenskim zemljama.

 

Ključni rezultati do 2025. godine

 

• Mladi iz ratom pogođenih i/ili ekonomski depriviranih područja kritički misle i razumiju duboko ukorijenjene probleme u svojim zajednicama
• Mladi su motivirani i posjeduju vještine i primjenjiva znanja potrebna da u svojim zajednicama povedu aktivnosti koje dovode do društvenih promjena
• Mladi su ohrabreni i opremljeni da se bore protiv porasta nacionalizma i grade uključive zajednice, između ostalog i kroz lokalno zagovaranje ljudskih prava

 

Metode postizanja rezultata:

Logika intervencije

Kako bismo u ovome uspjeli svoje ćemo obrazovne programe i programe mentorstva skrojiti prema potrebama samih zajednica te prilagoditi svoje metode socijalnih inovacija, isprobane u praksi od 2019. godine, da posluže kao alati angažmana s mladima koji će ih učiniti aktivnijima, otpornijima i uključenijima u život zajednice:

• Mladima ćemo ponuditi sveobuhvatan obrazovni program i jačanje kapaciteta, zajedno s prilikama za praktično učenje i mentorstvo te time pružiti podršku razvoju nove generacije lokalnih aktera koja će biti u stanju kritički promišljati ključne društvene probleme, stvarati i pokretati svoj vlastiti društveni aktivizam i aktivizam vezan uz ljudska prava.
• Kroz obrazovne programe ćemo pružiti podršku ne samo pojedincima, već i „grassroots“ i ostalim lokalnim organizacijama te time neizravno doprinijeti razvoju lokalnih ekosistema prijemčivijih za sudjelovanje mladih i pozitivne društvene promjene
• Bez obzira na to što ćemo nastaviti osmišljavati programe koji zahvaćaju šire od suočavanja s prošlošću te nude mladima praktične prenosive vještine koje mogu upotrijebiti da bi poboljšali okolnosti u kojima su zakinuti, pobrinut ćemo se i za to da ovi programi naše ciljeve vezane uz pomirenje gurnu u prvi plan te da:
  • Osiguramo da obrazovni sadržaj koji nudimo bude izravno povezan s ljudskim pravima i mlade opremi vještinama ključnim za aktivizam: na primjer, podići ćemo svijest mladih o vezi između ekonomskih okolnosti njihovih zajednica i zanemarenom nasljeđu prošlosti. Pritom će ključno biti da se usredotočimo na izgradnju vještina kritičkog mišljenja i da mladima pružimo okvir uz pomoć kojeg će moći identificirati društvene probleme i implementirati konkretne ideje za njihovo rješavanje.
  • Povežemo sudionike različitog porijekla u zajedničkim aktivnostima
  • Naše aktivnosti vežemo uz temeljitije naknadno praćenje koje potiče sudionike tih aktivnosti da razmisle o uključivanju u druge aktivnosti Inicijative mladih – Hrvatska (koje provodimo u sklopu ciljeva 1 i 2)

Očekujemo da će rezultat ovakvog pristupa biti poboljšanje vještina, primjenjivog znanja i motivacije za identificiranje i rješavanje problema ekonomski depriviranih mladih na razini pojedinaca, kao i povećana sposobnost samoorganizacije i uvođenja pozitivnih društvenih promjena na razini inicijativa pod vodstvom mladih i lokalnih zajednica. U svom ćemo se radu usredotočiti prvenstveno na podršku mladima koji su izravno pogođeni slabom dostupnošću prilika za obrazovanje, pri čemu ćemo posebnu pažnju pokloniti ratom pogođenim područjima. Usmjeravanje pažnje na ratom pogođena područja proizlazi iz podataka koji pokazuju da su naša nastojanja potrebnija na prostorima koji su ranjiviji i izloženiji nacionalističkim i revizionističkim narativima te na prostorima gdje su prilike za pozitivnu međuetničku suradnju i kvalitetno obrazovanje ograničene ili ih uopće nema. Svjesni smo da se organizacije koje se bave pomirenjem često ne uspijevaju probiti i opterećene su tendencijom da uključuju samo malen krug sudionika istomišljenika. Mi želimo biti drugačiji i sadržajno uključivati mlade bez obzira na to s koje točke započinju, neprekidno se trudeći da ih potaknemo na idući korak.

Ključne aktivnosti i pristup

Naš rad na ovom cilju uglavnom će se granati na dva nastojanja:

• neformalno obrazovanje usmjereno na izgradnju vještina, znanja i stavova potrebnih za identifikaciju i rješavanje kompleksnih problema u zajednici. Ovaj tip obrazovanja uključivat će strukturirane obrazovne programe, manje radionice i webinare, studijske posjete i trening primarno usmjeren na mlade.
• izgradnja kapaciteta, osnaživanje i mentorstvo za inicijative pod vodstvom mladih i organizacije mladih – pružanje podrške i logistike kako bismo pomogli pri stvaranju novih inicijativa pod vodstvom mladih

Kako bismo postigli rezultate postavljene u sklopu ovog cilja također ćemo pokrenuti sljedeće aktivnosti, iako u manjem opsegu:

• pružanje podrške u kampanjama ili osmišljavanje kampanja usmjerenih na uključivanje mladih te ojačavanje njihove motivacije i sposobnosti za uključenost u lokalne zajednice
• stvaranje i podrška razvoju alata, konkretnog znanja i inovativnih praksi koje pružaju podršku aktivizmu pod vodstvom mladih na lokalnoj razini povezanom s ključnim temama u sklopu ovog i prethodnih dvaju ciljeva
• izgradnja strateških partnerstava s lokalnim nevladinim organizacijama, mrežama nevladinih organizacija i lokalnim vlastima kako bi se povećala učinkovitost i kvaliteta rada u lokalnim zajednicama

 

5.  PREGLED INSTITUCIONALNIH CILJEVA

Svjesni smo da se maksimalni učinak može postići jedino ako kontinuirano ulažemo u svoje organizacijske temelje. Kako bismo postigli svoje strateške ciljeve, stremit ćemo ostvarenju sljedećih institucionalnih ciljeva.

• Ojačati sposobnost Inicijative mladih RH da slijedi svoju temeljnu misiju na održiv način pomlađivanjem članstva, razvojem snažnije aktivističke baze te osiguravanjem dodatnih temeljnih sredstava
• Razviti jednostavan sustav praćenja, evaluacije i učenja (MEL) koji služi kao podrška adaptaciji programa, komunikaciji s javnošću i institucionalnom pamćenju
• Aktivno se uključiti u regionalnu suradnju kroz regionalnu mrežu inicijativa mladih

 

Ojačati sposobnost Inicijative mladih Hrvatske da slijedi svoju temeljnu misiju na održiv način pomlađivanjem članstva, razvojem snažnije aktivističke baze te osiguravanjem dodatnih temeljnih sredstava

 

 

Argumentacija: Naš je osnovni interni prioritet da svoj rad organiziramo tako da bude maksimalno u skladu s našom misijom te dovodi do postizanja održivih rezultata. To podrazumijeva sljedeće prioritete:

 

• Moramo revitalizirati svoja interna tijela počevši od pomlađivanja Skupštine. Ovo nije samo stvar našeg identiteta i kredibiliteta kao organizacije pod vodstvom mladih. Također je i stvar učinkovitosti budući da bi pomlađene interne strukture dovele i do dragocjenih uvida koji nam mogu pomoći da ostanemo relevantni današnjim mladima. Također se moramo pobrinuti za to da odnos između operativnog tima te Skupštine i Odbora bude proaktivniji. Naposljetku, što se tiče operativnog tima, predloženo restrukturiranje organigrama i programske strukture također bi nam trebali pomoći da maksimiziramo usredotočenost i radne sate u smjeru svoje misije.

 

• Moramo pojačati svoja nastojanja i ponudu koji se tiču razvoja jake aktivističke baze. Želimo da naša aktivistička baza bude veća, aktivnija i kreativna. Želimo da ona bude prostor u kojem mladi aktivisti osjećaju pripadnost zajednici i u kojem su im dostupne prilike u skladu s njihovim interesima i potrebama. Kako bismo ovo postigli, želimo bolje artikulirati ono što možemo ponuditi i pronaći dodatna sredstva iz kojih se može podržati i aktivizam samih mladih.

 

• Moramo osigurati dodatna temeljna sredstva i strateški ih rasporediti: Iako se naša financijska situacija posljednjih godina progresivno poboljšavala i stabilizirala, ključno je da pronađemo dodatne izvore sredstava, posebice u svrhu održanja naših temeljnih funkcija, regionalnog rada i zagovaranja tranzicijske pravde. Idealno bi bilo stvoriti i određene rezerve koje bi nam omogućile dodatnu fleksibilnost da podržimo i pokrećemo relevantne aktivnosti koje se ne financiraju iz projekata.

 

Ključni rezultati (do 2022. godine):

U 2022. godini željeli bismo postići sljedeće:

• Pomladiti našu Skupštinu i Upravni odbor te ojačati i produbiti suradnju s oba ova tijela
• Osigurati podršku donatora od kojeg bismo pribavili temeljna sredstva; pobrinuti se za pokrivanje svih trenutnih plaća u prvoj polovici perioda koji pokriva strategija te usmjeriti sredstva prema tematskim područjima koja su trenutno nedovoljno financirana (npr. praćenje tranzicijske pravde, općeniti rad na suočavanju s prošlošću, regionalni rad)
• Ojačati našu aktivističku bazu i iznova pozicionirati Inicijativu mladih RH kao središnje mjesto za aktiviste iz područja ljudskih prava

Glavne aktivnosti i pristup: Početna faza procesa izgradnje strategije (konzultacije s vanjskim dionicima) pokazala je da Inicijativa mladih – Hrvatska ima dobru reputaciju te je omogućila da nas zamijeti nekoliko važnih donatora. Nakon što dovršimo strategiju, ovim donatorima ćemo pokazati dokument i od njih zatražiti inicijalni iskorak. Što se tiče Skupštine, nadamo se sljedećem: s jedne strane, želimo ojačati suradnju sa Skupštinom kao tijelom te se pobrinuti i za to da iskoristimo znanje i mreže poznanstava njenih članova. S druge strane, također želimo osigurati da se članstvo Skupštine redovno obnavlja i predstavlja demografsku skupinu kojoj bi Inicijativa mladih – Hrvatska trebala služiti. Planirana nastojanja da dodatno razvijemo aktivističku bazu Inicijative mladih omogućit će ostvarenje rezultata u sklopu naših strateških ciljeva, ali nam i pomoći da identificiramo i pripremimo mlade koji bi mogli pristupiti članstvu Inicijative mladih.

 

 

Razviti jednostavan sustav praćenja, evaluacije i učenja (MEL) koji služi kao podrška adaptaciji programa, komunikaciji s javnošću i institucionalnom pamćenju

 

 

Argumentacija: Inicijativa mladih – Hrvatska dovoljno je sazrela da napravi idući korak u svojem organizacijskom razvoju i razvije osnovni sustav organizacijskog praćenja, evaluacije i učenja koji bi nam omogućio da lakše prikupljamo podatke i bilježimo rezultate. MEL je ključno ulaganje kako iz perspektive učinka i učenja (detaljnije shvaćanje koji pristupi funkcioniraju, a koji ne), tako i iz perspektive komunikacije (napredak u bilježenju i artikulaciji rezultata pred javnošću, poboljšanje vidljivosti u skladu s ciljevima zagovaranja i prikupljanja sredstava). Razvoj jednostavne MEL prakse također bi nam trebao pomoći da svoj pristup i metodologije skrojimo prema potrebama mladih te da poboljšamo dokumentiranje savladanih lekcija kao preduvjeta za institucionalno pamćenje.

Ključni rezultati (do 2022. godine):

Tijekom 2022. godine želimo razviti i započeti implementaciju MEL sustava koji bi nam trebao:

• Pomoći da prepoznamo gdje smo učinkoviti, a gdje je potrebno da prilagodimo svoje pristupe i alate
• Omogućiti da artikuliramo i komuniciramo rezultate
• Dozvoliti da pratimo kako napredujemo u implementaciji strategije

Paralelno s time, želimo investirati u našu komunikaciju prema van kako bismo:

• Bili u stanju prenijeti poruke i koristiti komunikacijske kanale skrojene prema specifičnim potrebama i interesima naših ciljanih skupina
• Postali vidljiviji potencijalnim donatorima i partnerima
• Bili u stanju mobilizirati i privući sve veći broj mladih u naše programe i interna tijela

 

Glavne aktivnosti i pristup: U sklopu podrške organizacijskom razvoju koju nam je pružio PeaceNexus imamo priliku da razvijemo MEL sustav uz pomoć vanjskih stručnjaka. Namjeravamo osigurati da sustav bude u skladu s budućom strategijom i koristi se za naša paralelna komunikacijska nastojanja.

 

Aktivno se uključiti u regionalnu suradnju kroz Mrežu inicijativa mladih

 

 

Argumentacija: Mreža Inicijativa mladih bila je važna za Inicijativu mladih – Hrvatska od samog njenog osnutka i naš se rad oduvijek oslanjao na regionalnu komponentu mreže. Od 2020. godine je zbog pandemije te pomanjkanja regionalnih potpora bilo manje prilika za bavljenje Mrežom inicijativa mladih. Inicijativa mladih – Hrvatska posvećena je i odlučna u tome da ojača regionalnu suradnju i rad unutar Mreže inicijativa mladih. Usprkos tome što smo zajednički stekli međunarodnu prepoznatljivost, Mreža inicijativa mladih trenutno pati od niže razine kvalitete i intenziteta suradnje, što bi se moglo popraviti zajedničkim i ustrajnim nastojanjima u radu na sljedećim pitanjima:

• Zajednička implementacija aktivnosti usmjerenih na učinke, u skladu s konkretnim i regionalno usklađenim zagovaračkim ciljevima
• Pripremanje i češće sazivanje sastanaka Inicijativa mladih kako bi se razgovaralo o izazovima koje predstavlja umrežavanje te zajedničko planiranje kako bi se osmislio realan zajednički plan za Mrežu. Takav zajednički okvir trebao bi odražavati ujednačeno shvaćanje prioriteta i prilika za zajednički rad

Ključni rezultati (do 2022. godine):

U 2022. godini voljeli bismo postići sljedeće:

• Doći do ujednačenog shvaćanja prioriteta i prilika za zajednički rad kroz otvorene razgovore voditelja i osoblja Inicijative mladih
• Pojačati regionalna zagovaračka nastojanja, primjerice kroz izdavanje zajedničkog izvješća o ratnim zločincima koje bi bilo iskorišteno za lansiranje regionalne antinacionalističke kampanje te kroz praćenje aktivizma vezanog uz sjećanje koji se tiče murala i javnih spomenika
• Proširiti regionalno obrazovanje o temi tranzicijske pravde, uključujući i korištenjem postojećih uspješnih metodologija (školski kurikulum tranzicijske pravde, metodologija Zajednički narativi), kao temelja za zajedničko prikupljanje sredstava i razvoj projekata

 

Glavne aktivnosti i pristup:

Skupština Inicijative mladih – Hrvatska naglasila je važnost suradnje unutar regionalne Mreže inicijativa mladih te će stoga Inicijativa mladih – Hrvatska u potpunosti aktivirati postojeće i buduće resurse kako bi ojačala suradnju: svoje ljudske resurse uključit će u prikupljanje sredstava, pozvat će na virtualne sastanke i sastanke uživo, organizirat će regionalna događanja za mlade aktiviste Mreže inicijativa mladih. Ova nastojanja uključivat će i proaktivno sazivanje ostalih Inicijativa mladih kako bi se raspravili problemi i došlo do zajedničkog planiranja i određivanja prioriteta za Mrežu. Također ćemo kroz angažman u postojećim suradnjama planiranim u 2022. godini stvoriti „model“ prema kojem bi se mogla oblikovati poboljšana suradnja. Da bismo imali sigurnosnu mjeru na koju se možemo osloniti u slučaju da suradnja unutar Mreže ne dosegne zadovoljavajuću razinu, 2022. godinu ćemo također iskoristiti za osvježavanje i izgradnju odnosa s ostalim potencijalnim partnerima u našim nastojanjima da regionalno surađujemo, posebice imajući na umu naš planirani rad povezan s Bosnom i Hercegovinom.

 

 

 

 

^[1] https://balkaninsight.com/2021/05/03/survey-shows-history-still-divides-croatias-youth/

^[2] https://rsf.org/en/croatia

^[3] Baketa, N., Bovan, K. i Matić Bojić, J. (2021). Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Republici Hrvatskoj - istraživački izvještaj za 2021. godinu. Zagreb: Institut za društvena istraživanja Zagreb.