Iz publikacije Zajednički narativi:
“Ova priča je dugo nastajala. Do 2012. godine, Inicijativa mladih za ljudska prava i druge organizacije koje rade na promicanju pomirenja u regiji su već bile uključile tisuće mladih ljudi u programe upoznavanja i suradnje. Te posjete iz jedne zemlje u drugu su omogućile sudionicima da izazovu neke od dominantnih pogleda na svoje nacionalno (ili etničko) okruženje, izlažući ih onima čija su iskustva nedavne prošlosti drugačija; koji katkad slave nešto što su u svojim zajednicama naučili osuđivati, ili čak komemoriraju što drugi slave. Ideja tih razmjena je ponuditi mladim ljudima uvid u temu – u povijesni događaj – iz perspektive koja je drugačija od njihove, vjerujući kako će to potaknuti ‘unutarnji dijalog’ između duboko uvriježenog uvjerenja i uvida iz tog novog iskustva. Upravo su takvi bili osvrti koje smo često dobili: sudionici bi rekli da su posjete od njih katkad zahtijevale da pomire ono što im je bilo sistematski rečeno (od strane njihovih nacionalnih lidera, edukatora ili obitelji) s onim što su vidjeli i naučili tijekom posjeta. Cijela ideja projekta ‘Zajednički narativi’ bila je iznijeti taj ‘unutarnji dijalog’ na otvoreno.”
(...)
“Motivacija je potekla iz vrlo osobne priče, moje vlastite. Godine 2008. obilazio sam regiju kako bih naučio što ogranci Inicijative mladih za ljudska prava rade u svojim društvima. Dok sam bio u Beogradu, u Srbiji, sjedio sam u otvorenom uredskom prostoru, a Tanja Mrkalj sjedila je za stolom do mog. Razgovarali smo i spomenuo sam da sam iz Petrinje u Hrvatskoj. Pitala me “Odakle u Petrinji?”. Petrinja je gradić kojeg mnogi ljudi u Hrvatskoj ne znaju pokazati na karti pa sam bio iznenađen kada me pitala o daljnjim detaljima. Vidjela je moje iznenađenje i rekla “I ja sam iz Petrinje”. “Ne možeš biti” - rekao sam, budući da smo bili relativno sličnih godina i bio sam siguran da bih ju poznavao, barem bih ju katkad vidio u gradu da je to istina. „Pobjegli smo u ‘Oluji’ 1995.“, nastavila je. Bilo je to prvi put da sam razgovarao s nekim s 'druge strane', a opet tako blizu. Kasnije sam saznao da je moj djed bio prijatelj sa starijim članovima Tanjine obitelji. Taj me razgovor promijenio. Nadahnuo je velik dio mog rada od tada. Ovaj projekt bio je pokušaj da se drugim mladim ljudima u regiji pruži tako vrijedno, transformativno iskustvo.
Pročitajte cijelu publikaciju ovdje.